posijano prezreno, uskrsava blistajući slavom; posijano u slabosti, uskrsava puno snage;
posijano prezreno, uskrsava blistajući slavom; posijano u slabosti, uskrsava puno snage;
posijano naravnim tijelom, ono uskrsava duhovnim tijelom.
Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
Ali, ono što je prvo jest naravno biće, a ne duhovno; ono dolazi poslije.
Prvi čovjek od zemlje jest zemaljski. Drugi čovjek dolazi s Neba.
Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
Tako je i pisano: prvi čovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje.
οὕτως καὶ γέγραπται· ἐγένετο ὁ πρῶτος ἄνθρωπος Ἀδὰμ εἰς ψυχὴν ζῶσαν· ὁ ἔσχατος Ἀδὰμ εἰς πνεῦμα ζῳοποιοῦν.
houtōs kai gegraptai egeneto ho prōtos anthrōpos Adam eis psuchēn zōsan ho eschatos Adam eis pneuma zōopoioun
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako i pisano je: Postade taj prvi čovjek Adam u dušu živu; taj posljednji Adam u duh životvorni."
οὕτως καὶ γέγραπται (Tako i pisano je): Hrvatski: Tako i pisano je; Izvornik: οὕτως καὶ γέγραπται (grč.); Transliteracija: houtōs kai gegraptai. Gramatika: 'houtōs' je prilog načina, 'kai' je veznik, 'gegraptai' je perfekt pasivni indikativ trećeg lica jednine od glagola 'graphō' (pisati). Teologija: Upotreba perfekta ukazuje na autoritet Pisma; ono što je davno zapisano i dalje stoji kao trajna i nepromjenjiva istina.
Ἐγένετο (Postade): Hrvatski: Postade; Izvornik: ἐγένετο (grč.); Transliteracija: egeneto. Gramatika: Aorist srednji indikativ trećeg lica jednine od glagola 'ginomai' (postati, nastati, biti). Teologija: Aorist označava točno određeni povijesni trenutak Božjeg stvaralačkog čina.
ὁ πρῶτος ἄνθρωπος Ἀδὰμ (taj prvi čovjek Adam): Hrvatski: taj prvi čovjek Adam; Izvornik: ὁ πρῶτος ἄνθρωπος Ἀδὰμ (grč.); Transliteracija: ho prōtos anthrōpos Adam. Gramatika: Određeni član 'ho' naglašava specifičnost subjekta, 'prōtos' (prvi) stoji kao pridjev koji određuje redoslijed. Teologija: Adam ovdje nije samo povijesna osoba, već glava i reprezentant cijelog starog čovječanstva po redu naravi i zemaljskog podrijetla.
εἰς ψυχὴν ζῶσαν (u dušu živu): Hrvatski: u dušu živu; Izvornik: εἰς ψυχὴν ζῶσαν (grč.), ekvivalent za heb. לְנֶפֶשׁ חַיָּה; Transliteracija: eis psychēn zōsan (grč.) / le'nefesh chayah (heb.). Gramatika: Prijedlog 'eis' ukazuje na rezultat (postati 'u' nečemu). 'zōsan' je particip prezenta aktivni u akuzativu. Teologija: 'psychē/nephesh' ovdje označava cjelokupno animirano živo biće, a ne bestjelesnu dušu. Adam je postao puki primatelj biološkog života koji on osobno posjeduje, ali ga ne može stvarati ili darivati drugima.
ὁ ἔσχατος Ἀδὰμ (taj posljednji Adam): Hrvatski: taj posljednji Adam; Izvornik: ὁ ἔσχατος Ἀδὰμ (grč.); Transliteracija: ho eschatos Adam. Gramatika: Nominativ jednine muškog roda. 'eschatos' znači posljednji ili krajnji. Teologija: Krist se ovdje naziva 'posljednjim Adamom'. On je eshatološka, konačna i savršena glava novog čovječanstva. 'Posljednji' naglašava da poslije Njega nema trećeg te da je djelo otkupljenja dovršeno.
εἰς πνεῦμα ζῳοποιοῦν (u duh životvorni): Hrvatski: u duh životvorni; Izvornik: εἰς πνεῦμα ζῳοποιοῦν (grč.), teološki povezano s heb. רוּחַ (ruah); Transliteracija: eis pneuma zōopoioun (grč.). Gramatika: Prijedlog 'eis' uz akuzativ ponovno označava transformaciju ili novo stanje. 'zōopoioun' je particip prezenta aktivan od glagola 'zōopoieō' (činiti živim). Teologija: Za razliku od prvog Adama, uskrnuli Krist u proslavljenom tijelu prelazi u red Duha (pneuma). On ne samo da živi, već je postao 'životvoran' – On je izvor i darivatelj vječnoga neuništivoga života svima onima koji su s Njim sjedinjeni vjerom.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15,45) iznosi duboki teološki kontrast između prvog Adama i Krista (posljednjeg Adama) te dvaju različitih redova ljudskog postojanja. Prvi Adam, kao zemaljsko stvorenje, zadobio je prirodni, biološki život ('dušu živu') koji prenosi svojim potomcima, ali to je život podložan grijehu, propadanju i smrti. Nasuprot njemu, Krist u svom uskrsnuću postaje 'životvorni duh', odnosno vječni i aktivni izvor neuništivog duhovnog postojanja za sve vjernike.
Ovaj odlomak temeljno opravdava i objašnjava kršćansku nadu u uskrsnuće tijela. On nedvosmisleno poručuje da se Božji plan ne zaustavlja na Adamovom padu i krhkosti prvotne ljudske naravi, nego svoj apsolutni vrhunac doživljava u Kristu. Kao što naše krhko, naravno tijelo potječe od prvog čovjeka sa zemlje, tako će neraspadljivo i slavno tijelo vjernika proizaći direktno iz moći Krista kao apsolutnog darovatelja Života.