Drugi je sjaj sunca, drugi onaj mjesečev, a drugi onaj zvijezda; i sama zvijezda daje drukčiji sjaj nego druga zvijezda.
Drugi je sjaj sunca, drugi onaj mjesečev, a drugi onaj zvijezda; i sama zvijezda daje drukčiji sjaj nego druga zvijezda.
Tako je i s uskrsnućem mrtvih: posijano raspadljivo, tijelo uskrsava neraspadljivo;
posijano prezreno, uskrsava blistajući slavom; posijano u slabosti, uskrsava puno snage;
posijano naravnim tijelom, ono uskrsava duhovnim tijelom.
Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
posijano prezreno, uskrsava blistajući slavom; posijano u slabosti, uskrsava puno snage;
Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili;
σπείρεται ἐν ἀτιμίᾳ, ἐγείρεται ἐν δόξῃ· σπείρεται ἐν ἀσθενείᾳ, ἐγείρεται ἐν δυνάμει·
speiretai en atimia egeiretai en doxē speiretai en astheneia egeiretai en dunamei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sije se u nečasti, podiže se u slavi; sije se u slabosti, podiže se u sili;"
Sije se (grč. σπείρεται, speiretai): Glagol, prezent, pasiv, indikativ, 3. lice jednine od 'speiro'. Pasivni oblik ukazuje na to da tijelo trpi akciju sijanja (ukopa). Teološki, smrt nije konačni kraj nego sjeme posađeno za budući život u iščekivanju uskrsnuća. U nečasti (grč. ἐν ἀτιμίᾳ, en atimia): Prijedlog 'en' s imenicom u dativu. 'Atimia' označava sramotu, nečast, gubitak dostojanstva. Odnosi se na propadljivost i poniženje tijela pogođenog posljedicama grijeha i smrću. Podiže se (grč. ἐγείρεται, egeiretai): Glagol, prezent, pasiv, indikativ, 3. lice jednine od 'egeiro' (probuditi, podići). Ukazuje na uskrsnuće kao isključivo Božje suvereno djelovanje, dok prezent naglašava apsolutnu sigurnost tog budućeg događaja. U slavi (grč. ἐν δόξῃ, en doxe): Imenica 'doxa' (slava, veličanstvo, sjaj) u dativu. Uskršlo tijelo bit će preobraženo, sudjelovat će u Kristovoj nebeskoj slavi i biti potpuno oslobođeno svake zemaljske mane i propadljivosti. U slabosti (grč. ἐν ἀσθενείᾳ, en astheneia): 'Astheneia' znači nemoć, bolest, krhkost. Oslikava ograničeno ljudsko stanje u ovom životu, podložno patnji i apsolutnoj nemoći u trenutku biološke smrti. U sili (grč. ἐν δυνάμει, en dynamei): Imenica 'dynamis' (snaga, moć, sila) u dativu. Uskršlo tijelo bit će ispunjeno nesalomljivom božanskom životnom silom, nepodložno umoru ili propadanju, savršeno osposobljeno za vječnost s Bogom.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15,43) donosi snažan teološki kontrast između našeg trenutnog zemaljskog stanja i buduće eshatološke stvarnosti. Apostol Pavao koristi poljoprivrednu metaforu sijanja kako bi promijenio perspektivu vjernika o smrti: ona prestaje biti tragični, konačni kraj i postaje neophodan proces posađivanja sjemena iz kojeg će snagom Boga niknuti novi oblik života.
Kroz oštre antiteze 'nečast-slava' i 'slabost-sila', tekst naglašava radikalnu preobrazbu koju donosi uskrsnuće. Tijelo koje je u zemaljskom životu obilježeno ranjivošću i posljedicama pada, bit će u potpunosti transformirano božanskom moći, postajući proslavljeno i vječno.