Tako je i s uskrsnućem mrtvih: posijano raspadljivo, tijelo uskrsava neraspadljivo;
Tako je i s uskrsnućem mrtvih: posijano raspadljivo, tijelo uskrsava neraspadljivo;
posijano prezreno, uskrsava blistajući slavom; posijano u slabosti, uskrsava puno snage;
posijano naravnim tijelom, ono uskrsava duhovnim tijelom.
Tako je pisano: prvi čovjek Adam postade živo biće, posljednji Adam životvorno duhovno biće.
Ali, ono što je prvo jest naravno biće, a ne duhovno; ono dolazi poslije.
posijano naravnim tijelom, ono uskrsava duhovnim tijelom.
Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno.
σπείρεται σῶμα ψυχικόν, ἐγείρεται σῶμα πνευματικόν. εἰ ἔστιν σῶμα ψυχικόν, ἔστιν καὶ σῶμα πνευματικόν.
speiretai sōma psuchikon egeiretai sōma pneumatikon ei estin sōma psuchikon estin kai sōma pneumatikon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sije se tijelo duševno, podiže se tijelo duhovno. Ako postoji tijelo duševno, postoji i duhovno."
Sije se - σπείρεται (speiretai): Glagol, prezent, pasiv, 3. lice jednine. U poljoprivrednom kontekstu znači sijanje sjemena, no teološki ovdje predstavlja ukop mrtvog tijela, ukazujući na propadljivost i smrtnost trenutnog ljudskog stanja. Kao što sjeme polažemo u zemlju, tako se i tijelo polaže u grob, noseći u sebi potencijal za novi život. Tijelo - σῶμα (sōma): Imenica, nominativ, srednji rod, jednina. Označava fizičko tijelo, cjelokupnu ljudsku osobu u njenoj tjelesnosti i prisutnosti u svijetu. Pavao naglašava kontinuitet identiteta - ono što se sije i ono što uskrsava jest isto 'tijelo', ali transformirano u radikalno drugačije stanje postojanja. Duševno - ψυχικόν (psychikon): Pridjev, nominativ, srednji rod, jednina. Izvedeno iz 'psyche' (duša/život). Ovaj termin ne znači 'grešno', već se odnosi na prirodni, zemaljski ljudski život koji je podložan slabosti, propadanju i smrti te je animiran naravnim principom života koji dijelimo s ostatkom stvorenja. Podiže se (uskrisuje se) - ἐγείρεται (egeiretai): Glagol, prezent, pasiv, 3. lice jednine. Doslovno znači 'podiže se' ili 'budi se'. Korištenje pasiva (tzv. božanski pasiv) jasno sugerira da je sam Bog onaj koji vrši radnju uskrsnuća. Označava prijelaz iz smrti u novi život pobjede. Duhovno - πνευματικόν (pneumatikon): Pridjev, nominativ, srednji rod, jednina. Izvedeno iz 'pneuma' (duh). Ne označava bestjelesno stanje, već tijelo koje je potpuno transformirano, prožeto i oživljeno Svetim Duhom, savršeno prilagođeno za vječni, nebeski život, nepodložno smrti i raspadanju. Ako
Εἰ (Ei)Veznik koji ovdje uvodi kondicionalnu rečenicu prve klase, što znači da se pretpostavka uzima kao apsolutna istina (budući da postoji duševno tijelo). Postoji - ἔστιν (estin): Glagol 'biti' (eimi), prezent, aktivan, indikativ, 3. lice jednine. Naglašava i potvrđuje neospornu stvarnost postojanja obje vrste tijela. I - καὶ (kai): Veznik. Dodaje i povezuje koncepte, izjednačavajući jamstvo stvarnosti duhovnog tijela s već očiglednom stvarnošću duševnog tijela.
Ovaj stih (iz 1. poslanice Korinćanima 15:44) predstavlja teološko središte Pavlove argumentacije o naravi uskrslog tijela. Korištenjem metafore sjemena i poljoprivrede, Pavao objašnjava da, baš kao što iz posijanog, propadljivog sjemena niče potpuno nova biljka, tako i iz smrtnog, zemaljskog ('duševnog') tijela Božjom moći niče preobraženo, vječno ('duhovno') tijelo. Nije riječ o platonskom odbacivanju materijalnog u korist čisto nematerijalnog postojanja, već o radikalnom prelasku u viši oblik egzistencije u kojem naša tjelesnost više nije podložna slabostima i smrti.
Stih prenosi snažnu poruku kršćanske eshatološke nade: smrt nije kraj ljudske tjelesnosti, nego transformacijska točka. Kontinuitet osobe je očuvan, ali su kvalitete postojanja suštinski izmijenjene. Naše 'duhovno tijelo' bit će savršeno oruđe Svetog Duha, prilagođeno za vječni život u Božjoj prisutnosti, čime se potkrepljuje konačna pobjeda života nad smrću.