Potom mu Bog daje tijelo kakvo On hoće i svakom sjemenu na poseban način.
Potom mu Bog daje tijelo kakvo On hoće i svakom sjemenu na poseban način.
Nijedno tijelo nije istovjetno drugome; postoji razlika između tijela ljudi, životinja, ptica i riba.
Ima nebeskih tijela i zemaljskih tijela, no nemaju sva jednak sjaj.
Drugi je sjaj sunca, drugi onaj mjesečev, a drugi onaj zvijezda; i sama zvijezda daje drukčiji sjaj nego druga zvijezda.
Tako je i s uskrsnućem mrtvih: posijano raspadljivo, tijelo uskrsava neraspadljivo;
Ima nebeskih tijela i zemaljskih tijela, no nemaju sva jednak sjaj.
I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima.
καὶ σώματα ἐπουράνια καὶ σώματα ἐπίγεια· ἀλλ᾽ ἑτέρα μὲν ἡ τῶν ἐπουρανίων δόξα, ἑτέρα δὲ ἡ τῶν ἐπιγείων.
kai sōmata epourania kai sōmata epigeia all᾽ hetera men hē tōn epouraniōn doxa hetera de hē tōn epigeiōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I tijela nebeska, i tijela zemaljska; ali druga doduše nebeskih slava, druga pak zemaljskih."
tijela - grč. σώματα (sōmata): Gramatički, imenica srednjeg roda u nominativu/akuzativu množine, korijen 'σῶμα' (sōma). U Pavlovom pismu označava fizički oblik ili formu postojanja. Teološki, ukazuje na to da život u sadašnjosti, ali i u uskrsnuću, ima svoj konkretni izražaj – ne radi se o apstraktnom, bestjelesnom duhovnom postojanju. nebeska - grč. ἐπουράνια (epourania): Gramatički, pridjev u srednjem rodu množine, tvoren od prijedloga 'ἐπί' (na/nad) i imenice 'οὐρανός' (nebo). Teološki se u ovom prirodnom kontekstu odnosi na doslovna nebeska tijela (sunce, mjesec, zvijezde), ali usmjerava um i na proslavljeno, uskrslo stanje koje pripada Božjoj nebeskoj sferi. zemaljska - grč. ἐπίγεια (epigeia): Gramatički, pridjev u srednjem rodu množine, tvoren od 'ἐπί' (na) i 'γῆ' (zemlja). Teološki označava trenutno, biološko i propadljivo stanje čovjeka i prirode koje je usko vezano uz zemlju, stavljeno kao kontrast onome što je vječno. ali - grč. ἀλλὰ (alla): Gramatički, snažan veznik suprotnosti. Teološki uvodi ključno razdvajanje i oštru kvalitativnu usporedbu između dviju sfera stvaranja. druga / drugačija - grč. ἑτέρα (hetera): Gramatički, pokazna zamjenica/pridjev ženskog roda u nominativu jednine, od 'ἕτερος' (heteros). Za razliku od riječi 'ἄλλος' (allos - drugi iste vrste), 'hetera' naglašava da je riječ o drugome, ali 'drugačije vrste'. Teološki to znači da slava uskrskog tijela nije samo puko poboljšanje zemaljskog, nego je fundamentalno drugačija u svojoj naravi. doduše ... pak - grč. μὲν ... δὲ (men ... de): Gramatički, ove dvije parne čestice služe za građenje jasnog sintaktičkog kontrasta (s jedne strane... s druge strane). Retorički naglašavaju suprotnost i razliku između dviju slava. slava - grč. δόξα (doxa): Gramatički, imenica ženskog roda u nominativu jednine. Dok u klasičnom grčkom prvenstveno znači 'mišljenje' ili 'ugled', u biblijskom grčkom (kao prijevod hebrejskog 'kavod' / כָּבוֹד - težina, čast) dobiva značenje veličanstvenosti, božanskog sjaja i nutarnje vrijednosti koja isijava. Teološki označava specifičan sjaj, ljepotu i savršenstvo koje je Bog podario svakoj vrsti kreacije prema njenom staništu.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:40) ključni je dio Pavlove argumentacije o prirodi budućeg uskrslog tijela. Apostol vješto koristi prirodnu analogiju iz materijalnog svijeta kako bi korintskim kršćanima približio nevidljivu buduću stvarnost, pokazujući da Bog ima moć stvoriti različite vrste 'tijela' savršeno prilagođene njihovim okruženjima (nebeskim i zemaljskim).
Glavna teološka poruka je vizija nade: kao što se sjaj, svrha i ljepota nebeskih pojava bitno razlikuju od zemaljskih bića, tako će se i novo, uskrslo tijelo vjernika radikalno razlikovati od trenutnog, smrtnog tijela. Vječnost ne donosi samo golo preživljavanje duha, nego potpuno preobraženo, opipljivo i proslavljeno postojanje koje reflektira samu Božju slavu.