1. Korinćanima 15,32 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"ako po čovjeku borio sam se sa zvijerima u Efezu, što meni ta korist? ako mrtvi ne uskršavaju, Jedimo i pijmo, sutra naime umiremo."

εἰ (ako) - grč. εἰ (ei). Uvjetni veznik koji uvodi hipotetsku premisu u pavlovskoj argumentaciji. κατὰ ἄνθρωπον (po čovjeku) - grč. κατὰ ἄνθρωπον (kata anthrōpon). Prijedlog s akuzativom. Fraza označava djelovanje iz čisto ljudske, ograničene perspektive, sa zemaljskim motivima i bez nade u vječni život ili božansku nagradu. ἐθηριομάχησα (borio sam se sa zvijerima) - grč. ἐθηριομάχησα (ethēriomachēsa). Glagol, aorist, aktivni indikativ, prvo lice jednine. Kovanica od therion (divlja životinja) i machomai (boriti se). Mada bi moglo značiti doslovnu borbu u areni, kontekst i Pavlovo rimsko građanstvo (koje je branilo bacanje pred zvijeri) upućuju na to da se radi o snažnoj metafori za okrutne i po život opasne neprijatelje s kojima se suočio u Efezu. ἐν Ἐφέσῳ (u Efezu) - grč. ἐν Ἐφέσῳ (en Ephesō). Lokativna oznaka grada u kojem je Pavao doživio teška protivljenja (vjerojatno aluzija na pobunu oko božice Artemide). τί μοι τὸ ὄφελος; (što meni ta korist?) - grč. τί μοι τὸ ὄφελος; (ti moi to ophelos;). Retoričko pitanje. Pavao ukazuje na to da dragovoljno trpljenje takvih ekstremnih patnji i rizika nema nikakve racionalne svrhe ako je ovozemaljski život sve što postoji. νεκροὶ οὐκ ἐγείρονται (mrtvi ne uskršavaju) - grč. νεκροὶ οὐκ ἐγείρονται (nekroi ouk egeirontai). Glagol egeiro (probuditi, podići) ovdje je u prezentu pasivnom, izražavajući opću tezu koju su zagovarali Pavlovi oponenti u Korintu – negiranje općeg uskrsnuća tijela. Φάγωμεν καὶ πίωμεν (Jedimo i pijmo) - grč. Φάγωμεν καὶ πίωμεν (Phagōmen kai piōmen). Glagoli u konjunktivu aorista, izražavaju poticaj. Pavao ovdje citira starozavjetnog proroka Izaiju (22:13, prema Septuaginti). αὔριον γὰρ ἀποθνῄσκομεν (sutra naime umiremo) - grč. αὔριον γὰρ ἀποθνῄσκομεν (aurion gar apothnēskomen). Izraz potpunog fatalizma. Ako smrt donosi potpuno uništenje, jedina logična filozofija (slična epikurejstvu) jest maksimizirati trenutačni užitak i izbjegavati bilo kakvu patnju.

U ovom stihu (1. Korinćanima 15:32), apostol Pavao iznosi snažan pragmatičan argument za stvarnost uskrsnuća svodeći stav svojih protivnika na apsurd (reductio ad absurdum). Kroz prizmu vlastitog iskustva i spremnosti da pretrpi smrtne opasnosti za evanđelje ('borba sa zvijerima'), on tvrdi da kršćansko mučeništvo, odricanje i patnja nemaju apsolutno nikakvog smisla ako nema vječnog života.

Ako je smrt doista konačan kraj, tada je hedonistički fatalizam ('jedimo i pijmo, jer sutra umiremo') najrazumniji pristup ljudskom postojanju. Pavao ovime želi osvijestiti Korinćanima da negiranje uskrsnuća nije tek marginalna teološka rasprava, već da ono izravno uništava same temelje kršćanskog morala, svrhovitosti žrtve i smisla cjelokupnog vjerničkog načina života.