1. Korinćanima 15,31 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"po danu umirem, tako mi te vaše hvale, koju imam u Kristu Isusu tom Gospodinu našem."

- καθʼ ἡμέραν (po danu / svaki dan, grč. καθʼ ἡμέραν, translit. kath' hemeran): 'καθʼ' je elidirani oblik prijedloga κατά koji označava distribuciju, a 'ἡμέραν' je imenica u akuzativu koja znači dan. Zajedno izražavaju neprekidnost djelovanja i svakodnevicu, naglašavajući da Pavlova izloženost smrtnim opasnostima nije povremena već stalna životna stvarnost. - ἀποθνῄσκω (umirem, grč. ἀποθνῄσκω, translit. apothnēskō): Glagol u prezentu, indikativu, aktivu, 1. lice jednine. Uporaba prezenta naglašava trajnu, kontinuiranu i aktivnu radnju. Teološki i praktično, ovo ukazuje na apostolovu neprestanu izloženost patnji, progonima i smrtnoj opasnosti radi evanđelja, kao i na 'umiranje' vlastitom egu. - νὴ (tako mi, grč. νὴ, translit. nē): Čestica koja služi za snažno potvrđivanje i zaklinjanje, tzv. 'formula zakletve'. Ovo je hapax legomenon (pojavljuje se samo jednom) u Novom zavjetu. Pavao ovime pridaje iznimnu težinu i najvišu razinu ozbiljnosti onome što svjedoči. - τὴν ὑμετέραν καύχησιν (te vaše hvale / vašeg ponosa, grč. τὴν ὑμετέραν καύχησιν, translit. tēn hymeteran kauchēsin): Fraza u akuzativu sastavljena od određenog člana, posvojne zamjenice i imenice ženskog roda. Iako stoji 'vaše hvale', gramatički i kontekstualno odnosi se na Pavlov ponos njima i onim što su oni u duhovnom smislu postali (on se hvali i ponosi njima pred Bogom i ljudima). - ἣν ἔχω (koju imam, grč. ἣν ἔχω, translit. hēn echō): Odnosna zamjenica u akuzativu (koju) i glagol u prezentu, aktivu, 1. licu jednine (imam). Sintaktički pojašnjava čija je zapravo ta hvala; ona pripada njemu jer je on njihov 'duhovni otac'. - ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ (u Kristu Isusu, grč. ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ, translit. en Christō Iēsou): Prijedlog (en) uz vlastite imenice u dativu. Ovo je temeljna pavlovska teološka konstrukcija koja izražava spasonosno zajedništvo s Kristom. Pavlov ponos na vjernike nije ljudskog, zemaljskog podrijetla, nego je usidren isključivo u Kristu i Njegovom spasonosnom djelu. - τῷ κυρίῳ ἡμῶν (tom Gospodinu našem, grč. τῷ κυρίῳ ἡμῶν, translit. tō kyriō hēmōn): Određeni član (tō), imenica u dativu (kyriō) i osobna zamjenica (hēmōn). Priznavanje apsolutnog Gospodstva Isusa Krista. Isusov suverenitet nad vjernicima i Njegova uskrsna moć jedini su temelji koji Pavlovu svakodnevnu izloženost smrti čine svrhovitom i opravdanom.

Pavao u 1. Korinćanima 15:31 iznosi snažan osobni iskaz kako bi retorički i teološki obranio stvarnost uskrsnuća mrtvih, što je središnja tema cijelog petnaestog poglavlja. Rabeći vrlo rijetku česticu za zakletvu (νὴ), on se zaklinje vlastitim ponosom koji osjeća zbog duhovnog stanja i rasta korintskih vjernika u Kristu. Njegov argument je jasan: neprestano i svakodnevno izlaganje životnoj opasnosti i patnjama radi propovijedanja evanđelja ('svaki dan umirem') bilo bi posve besmisleno i apsurdno kada bi smrt bila kraj svega i kada ne bi postojalo uskrsnuće.

Dakle, Pavlova hvala i ponos, jednako kao i njegova žrtva, duboko su isprepleteni s njegovom nepokolebljivom nadom u pobjedu nad smrću koju je donio Isus Krist. Njegovo poistovjećivanje s Hristovim patnjama dobiva smisao samo kroz prizmu vječnosti. Kršćanski trud, odricanje i trpljenje usidreni su isključivo u spasonosnom zajedništvu ('u Kristu') i sigurnosti uskrsnuća, čineći zemaljsku prolaznost podređenom Kristovom autoritetu i Gospodstvu.