Jer On je sve stavio pod Njegove noge. Ali, kad On kaže: "Sve je podloženo", to očito isključuje Onoga koji Mu je sve podložio.
Jer On je sve stavio pod Njegove noge. Ali, kad On kaže: "Sve je podloženo", to očito isključuje Onoga koji Mu je sve podložio.
A kad sve stvari Njemu budu podložene, tada će i sam Sin biti podložen Onomu koji Mu je sve podložio, da Bog bude sve u svima.
Kad bi bilo drukčije, što bi tražili oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, zašto se ovi krste za njih?
Zašto smo i mi sami svakoga časa u opasnosti?
Svakog dana izložen sam smrti; istina, braćo, vi ste moj ponos u Isusu Kristu.
Kad bi bilo drukčije, što bi tražili oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, zašto se ovi krste za njih?
Šta dakle čine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamačno ne ustaju, što se i kršćavaju mrtvijeh radi?
Ἐπεὶ τί ποιήσουσιν οἱ βαπτιζόμενοι ὑπὲρ τῶν νεκρῶν; εἰ ὅλως νεκροὶ οὐκ ἐγείρονται· τί καὶ βαπτίζονται ὑπὲρ τῶν αὐτῶν;
Epei ti poiēsousin hoi baptizomenoi huper tōn nekrōn ei holōs nekroi ouk egeirontai ti kai baptizontai huper tōn autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Inače što će učiniti oni krštavani za mrtve? ako uopće mrtvi ne ustaju, zašto i se krste za njih?"
Ἐπεὶ (Epei)
Inače / Budući da / JerVeznik koji se nadovezuje na prethodnu misao. Ovdje uvodi retoričko pitanje koje bi bilo besmisleno ako prethodna Pavlova tvrdnja o stvarnosti uskrsnuća nije istinita. ποιήσουσιν (poiesousin) - će učiniti: Glagol 'poieo' (činiti, raditi) u futuru indikativa aktivnog. Pavao propituje krajnju svrhu i ishod djelovanja onih koji obavljaju tu radnju, pitajući što će oni postići ako nema uskrsnuća. βαπτιζόμενοι (baptizomenoi) - krštavani / koji se krste: Particip prezenta pasivnog (ili medija) od glagola 'baptizo' (uroniti, oprati, krstiti). Particip ukazuje na određenu skupinu ljudi koju karakterizira ova praksa. Korištenje prezenta sugerira da je riječ o praksi koja se aktivno odvijala u to vrijeme, dok pasiv ukazuje na podvrgavanje činu krštenja. ὑπὲρ (hyper) - za / umjesto / u korist: Prijedlog koji uz genitiv najčešće nosi značenje 'u korist', 'u ime' ili 'zastupnički umjesto'. U ovom specifičnom kontekstu tvori jednu od najizazovnijih fraza u Novom zavjetu. Mnogi egzegeti smatraju da označava zastupništvo (krštenje žive osobe umjesto nekoga tko je preminuo prije nego li je bio kršten). νεκρῶν (nekron) - mrtvih: Od imenice odnosno pridjeva 'nekros' (grč.) / 'met' (heb.). Ovdje u genitivu množine sa članom (τῶν νεκρῶν), eksplicitno se odnosi na doslovno preminule osobe u čije se ime ili zbog kojih se radnja krštenja odvija. ἐγείρονται (egeirontai) - ustaju / bivaju podignuti: Prezent pasivnog indikativa od glagola 'egeiro' (probuditi, podići). Ovo je ključni termin u grčkom izvorniku koji se koristi za čin uskrsnuća. Pasiv (teološki pasiv) ukazuje na to da Bog vrši radnju podizanja mrtvih iz stanja smrti. βαπτίζονται (baptizontai) - se krste: Isti glagol kao ranije, ali ovdje u prezentu indikativa pasivnog. Naglašava radnju koja se ponovno spominje kako bi se pojačao logički apsurd njena provođenja ukoliko ne postoji život nakon smrti.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:29) smatra se jednim od najtežih mjesta za tumačenje u cijelom Novom zavjetu prvenstveno zbog spomena neobične prakse 'krštenja za mrtve'. Iako ne možemo sa sigurnošću znati sve detalje ove prakse u korintskoj zajednici (većina stručnjaka slaže se da se vjerojatno radilo o svojevrsnom zastupničkom krštenju koje su neki kršćani primali u ime svojih preminulih nekrštenih prijatelja ili rodbine), apostol Pavao koristi tu činjenicu kao vrlo snažno retoričko oružje.
Njegova poruka predstavlja klasičan argumentum ad hominem: Pavao koristi njihovu vlastitu praksu kako bi ukazao na njihovu nedosljednost. On ne mora nužno odobravati ispravnost teologije koja stoji iza krštenja za mrtve, ali briljantno poentira da ako nema uskrsnuća (kako su neki u Korintu počeli sumnjati i učiti), onda je svaki ritual koji ima veze s mrtvima i njihovim budućim stanjem sasvim besmislen. Stih snažno demonstrira koliko je fizičko uskrsnuće bilo neodvojiv i apsolutno središnji temelj svake vjerske nade u ranoj Crkvi.