Naime, budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku također dolazi i uskrsnuće iz mrtvih.
Naime, budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku također dolazi i uskrsnuće iz mrtvih.
Kako svi umiru u Adamu, tako će u Kristu svi primiti život;
ali svatko u svom redu: najprije prvina, Krist, potom oni koji pripadaju Kristu, o Njegovom dolasku.
Potom će doći svršetak, kad On vrati Svoje Kraljevstvo Bogu Ocu, nakon što uništi svaku vlast i svaku silu.
Jer On treba vladati sve dok Mu On ne stavi Njegove neprijatelje pod Njegove noge.
ali svatko u svom redu: najprije prvina, Krist, potom oni koji pripadaju Kristu, o Njegovom dolasku.
Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku;
ἕκαστος δὲ ἐν τῷ ἰδίῳ τάγματι· ἀπαρχὴ Χριστός, ἔπειτα οἱ τοῦ Χριστοῦ ἐν τῇ παρουσίᾳ αὐτοῦ·
hekastos de en tō idiō tagmati aparchē Christos epeita hoi tou Christou en tēa parousia autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"svatko pak u vlastitom redu: prvina Krist, zatim oni Kristovi u dolasku njegovom;"
ἕκαστος (svatko) Izvornik: ἕκαστος (grč.) Transliteracija: hekastos
Nominativ jednine muškog roda. Riječ označava 'svakoga' ili 'svakog pojedinca'. Naglašava individualnost i specifično mjesto svakog pojedinca unutar božanskog poretka.
τάγματι (redu / poretku) Izvornik: τάγμα (grč.) Transliteracija: tagma (u dativu: tagmati)
Imenica srednjeg roda. Izvorno ima vojni prizvuk te označava vojni odred, četu, rang ili raspored. Teološki ukazuje na strogi, promišljeni božanski raspored i redoslijed eshatoloških događaja, isključujući svaku proizvoljnost ili kaos.
ἀπαρχὴ (prvina) Izvornik: ἀπαρχή (grč.) Transliteracija: aparchē
Imenica ženskog roda. U Starom zavjetu označava prve snopove žetve (prve plodove) koji su se zahvalno prinosili Bogu. Teološki, Krist kao 'prvina' nije samo kronološki prvi koji je uskrsnuo, već je Njegovo uskrsnuće organsko jamstvo, zalog i početak žetve – odnosno konačnog uskrsnuća svih koji Njemu pripadaju.
παρουσίᾳ (dolasku / prisutnosti) Izvornik: παρουσία (grč.) Transliteracija: parousia
Imenica ženskog roda u dativu. U antičkom, helenističkom svijetu koristila se za svečani službeni posjet (dolazak i prisutnost) kralja, cara ili visokog dužnosnika. U kršćanskoj novozavjetnoj teologiji ovo je postao najvažniji tehnički termin za Paruziju – Kristov slavni eshatološki drugi dolazak na kraju vremena.
Ovaj stih (iz 1. Korinćanima 15,23) jasno uspostavlja božanski redoslijed (tagma) dovršetka spasenja, naglašavajući neraskidivu povezanost Kristovog uskrsnuća i uskrsnuća Njegovih sljedbenika. Apostol Pavao ovime pokazuje da Bog ne djeluje nasumično, već u suverenom, promišljenom poretku. Krist kao 'prvina' (aparchē) neopozivo jamči da će se žetva nastaviti. Značenje teksta pruža duboku utjehu kršćanima: ispunjenje našeg osobnog uskrsnuća vezano je za našu pripadnost Kristu i dogodit će se točno prema savršenom Božjem kalendaru – o Njegovom ponovnom slavnom dolasku (parousia).