Početna ›

1. Korinćanima 15,22 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ali ne, Krist je uskrsnuo iz mrtvih, prvijenac svih koji su umrli.

Naime, budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku također dolazi i uskrsnuće iz mrtvih.

Kako svi umiru u Adamu, tako će u Kristu svi primiti život;

ali svatko u svom redu: najprije prvina, Krist, potom oni koji pripadaju Kristu, o Njegovom dolasku.

Potom će doći svršetak, kad On vrati Svoje Kraljevstvo Bogu Ocu, nakon što uništi svaku vlast i svaku silu.

Biblija

Kako svi umiru u Adamu, tako će u Kristu svi primiti život;

Daničić-Karadžić

Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživljeti.

Original

ὥσπερ γὰρ ἐν τῷ Ἀδὰμ πάντες ἀποθνῄσκουσιν, οὕτως καὶ ἐν τῷ Χριστῷ πάντες ζῳοποιηθήσονται.

Izgovor

hōsper gar en tō Adam pantes apothnēskousin houtōs kai en tō Christō pantes zōopoiēthēsontai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kao što naime u tom Adamu svi umiru, tako i u tom Kristu svi će biti oživljeni."

Analiza

Kao što - ὥσπερ (hōsper): Prilog koji izražava usporedbu, naglašavajući usku paralelu između dvije suprotstavljene situacije. naime/jer - γὰρ (gar): Objašnjavajući veznik koji povezuje ovu tvrdnju s prethodnim kontekstom. U grčkom tekstu uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici (postpozitivan je), što je zadržano u doslovnom prijevodu. u - ἐν (en): Prijedlog koji označava sferu, prostor ili stanje u kojem se nešto nalazi. Ima iznimno duboko teološko značenje participacije i pripadnosti. tom/[član] - τῷ (tō): Određeni član u dativu. U hrvatskom se uz vlastita imena najčešće izostavlja, no u grčkom specifizira točno određenu, povijesnu osobu kao predstavnika. Adamu

Ἀδὰμ (Adam)Vlastita imenica (hebrejskog podrijetla) u dativu. Teološki predstavlja staro, propalo čovječanstvo te sferu podložnosti grijehu i smrti, čiji je Adam praotac i federalni predstavnik. svi - πάντες (pantes): Nominativ množine. Ukazuje na apsolutno univerzalnu sudbinu čovječanstva u obje navedene sfere. umiru - ἀποθνῄσκουσιν (apothnēskousin): Prezent, indikativ, aktiv, 3. lice množine od glagola ἀποθνῄσκω. Upotreba prezenta ukazuje na stalnu, neprekidnu i sigurnu stvarnost tjelesne smrti za sve koji dijele Adamovu prirodu. tako - οὕτως (houtōs): Prilog koji odgovara na 'kao što' (ὥσπερ), simetrično dovršavajući usporedbu dvaju svjetova. i - καὶ (kai): Veznik koji u ovom kontekstu dodatno pojačava drugi dio rečenice i sigurnost božanskog djelovanja. u - ἐν (en): Ponavljanje prijedloga 'u' naglašava novu sferu postojanja, kontrirajući prethodnom stanju. tom/[član] - τῷ (tō): Određeni član u dativu koji prethodi Kristovom imenu. Kristu

Χριστῷ (Christō)Dativ imenice Χριστός (Mesija, Pomazanik). Koncept 'u Kristu' (unio cum Christo) najvažniji je element Pavlove teologije. Označava novu sferu milosti, duhovnog života i pripadnosti novom, otkupljenom čovječanstvu kojem je Krist glava. svi - πάντες (pantes): Ponovni nominativ množine, odnosi se na cjelokupnost onih koji su ubrojeni u novo čovječanstvo u Kristu. će biti oživljeni - ζῳοποιηθήσονται (zōopoiēthēsontai): Futur, indikativ, pasiv, 3. lice množine glagola ζῳοποιέω (učiniti živim, dati život). Korištenje pasiva ukazuje na Božje suvereno djelovanje (divinum passivum) – Bog je isključivi izvor oživljavanja, dok futur jasno smješta to eshatološko ispunjenje u budući događaj tjelesnog uskrsnuća.

Zaključak

Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima (15:22) predstavlja samu srž Pavlove kristologije i teologije o 'dva Adama'. Pavao uspostavlja iznimno snažnu i savršenu paralelu između posljedica Adamovog pada i moći Kristovog spasenja. Pripadnost prvoj sferi (rađanjem 'u Adamu') ljudima neizbježno donosi tjelesnu i duhovnu smrtnost, dok pripadnost drugoj sferi (duhovnim preporođenjem 'u Kristu') osigurava uskrsnuće i neraspadljivi vječni život.

Središnji naglasak stiha počiva na ideji inkorporativne solidarnosti. Pojedinci neizbježno dijele sudbinu onog predstavnika kojem pripadaju. Dok je smrt prirodna i neizbježna baština starog čovječanstva proizašla iz grijeha, vječni život je nadnaravni dar Božji ostvaren kroz pobjedu Isusa Krista, novog poglavara i začetnika preobraženog čovječanstva.