Ako smo se pouzdali u Krista samo za ovaj život, najjadniji smo od svih ljudi.
Ako smo se pouzdali u Krista samo za ovaj život, najjadniji smo od svih ljudi.
Ali ne, Krist je uskrsnuo iz mrtvih, prvijenac svih koji su umrli.
Naime, budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku također dolazi i uskrsnuće iz mrtvih.
Kako svi umiru u Adamu, tako će u Kristu svi primiti život;
ali svatko u svom redu: najprije prvina, Krist, potom oni koji pripadaju Kristu, o Njegovom dolasku.
Naime, budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku također dolazi i uskrsnuće iz mrtvih.
Jer budući da kroz čovjeka bi smrt, kroz čovjeka i vaskrsenije mrtvijeh.
Ἐπειδὴ γὰρ δι᾽ ἀνθρώπου ὁ θάνατος καὶ δι᾽ ἀνθρώπου ἀνάστασις νεκρῶν.
Epeidē gar di᾽ anthrōpou ho thanatos kai di᾽ anthrōpou anastasis nekrōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"budući da naime po čovjeku smrt, i po čovjeku uskrsnuće mrtvih"
ἐπειδὴ (epeidē) - 'budući da': Grčki veznik. Gramatički uvodi uzročnu ili vremensku rečenicu. Teološki postavlja nepokolebljiv temelj za argumentaciju koja slijedi. γὰρ (gar) - 'naime / jer': Grčki postpozitivni veznik. Gramatički uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici. Logički povezuje ovaj stih s prethodnim, objašnjavajući razlog i utemeljenje kršćanske nade. διʼ (di') - 'po / kroz': Grčki prijedlog (elidirani oblik od διὰ, dia). Gramatički se ovdje koristi s genitivom za izražavanje posredništva (agensa). Teološki ukazuje na instrument ili sredstvo kroz koje se nešto ostvarilo u svijetu. ἀνθρώπου (anthrōpou) - 'čovjeku / čovjeka': Grčka imenica (ἄνθρωπος, anthrōpos) u genitivu jednine. Prvo spominjanje odnosi se na Adama, snažno naglašavajući ljudsku odgovornost i ulogu u padu i ulasku grijeha u stvoreni red. θάνατος (thanatos) - 'smrt': Grčka imenica u nominativu jednine. Teološki obuhvaća fizičku smrt tijela, ali i temeljno duhovno odvajanje od Boga koje je posljedica čovjekove pobune. καὶ (kai) - 'i / tako i': Grčki sastavni veznik. Ovdje ima ulogu uspostavljanja snažne paralele, tvoreći logički i retorički most između tragedije pada i trijumfa spasenja. διʼ ἀνθρώπου (di' anthrōpou) - 'po čovjeku / kroz čovjeka': Ponovljena grčka fraza. Teološki se ovo eksplicitno odnosi na Isusa Krista ('Drugog' ili 'Posljednjeg Adama'). Naglašava se Njegova stvarna ljudska narav, jer je pravednost zahtijevala da čovjek pobijedi ono što je čovjek uzrokovao. ἀνάστασις (anastasis) - 'uskrsnuće': Grčka imenica u nominativu jednine (nastala od glagola anistēmi - podići, ustati). Teološki označava doslovno ustajanje iz mrtvih, konačnu pobjedu nad grijehom i neraspadljivost novog života. νεκρῶν (nekrōn) - 'mrtvih': Grčki pridjev/imenica (νεκρός, nekros) u genitivu množine. Teološki i polemički potvrđuje stvarnost tjelesnog uskrsnuća preminulih vjernika, nasuprot tadašnjim filozofskim idejama koje su negirale obnovu tijela.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:21) predstavlja samo srce Pavlove teološke tipologije koja suprotstavlja Adama i Krista. Kroz strukturu stiha jasno se vidi pravedna Božja simetrija: kao što je ljudski rod pao i postao podložan smrti zbog neposlušnosti prvog čovjeka (Adama), tako se pobjeda nad smrću i ulazak u vječni život ostvaruju poslušnošću drugog čovjeka (Isusa Krista).
Pavao ovime suptilno, ali snažno naglašava duboku nužnost Kristove inkarnacije. Da bi se preokrenule kozmičke posljedice ljudskog pada, Spasitelj je morao u potpunosti preuzeti ljudsku narav. Time Isus Krist, kao savršeni čovjek bez grijeha, postaje novi predstavnik i glava otkupljenog čovječanstva. Njegovo slavno uskrsnuće nije samo izolirani povijesni događaj, već služi kao prvina i neosporno jamstvo za buduće tjelesno uskrsnuće svih onih koji su u Njemu.