A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna, vi ste još u svojim grijesima.
A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna, vi ste još u svojim grijesima.
Onda su oni koji su umrli u Kristu izgubljeni.
Ako smo se pouzdali u Krista samo za ovaj život, najjadniji smo od svih ljudi.
Ali ne, Krist je uskrsnuo iz mrtvih, prvijenac svih koji su umrli.
Naime, budući da je smrt došla po čovjeku, po čovjeku također dolazi i uskrsnuće iz mrtvih.
Ako smo se pouzdali u Krista samo za ovaj život, najjadniji smo od svih ljudi.
I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od sviju ljudi.
εἰ ἐν τῇ ζωῇ ταύτῃ ἐν Χριστῷ ἠλπικότες ἐσμὲν μόνον, ἐλεεινότεροι πάντων ἀνθρώπων ἐσμέν.¶
ei en tēa zōēa tautē en Christō ēlpikotes esmen monon eleeinoteroi pantōn anthrōpōn esmen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako u - životu ovom u Kristu nadajući se jesmo samo, jadniji svih ljudi jesmo."
ako - εἰ (ei) - Uvjetna čestica koja uvodi pretpostavku. Ovdje uvodi scenarij koji apostol Pavao postavlja i istražuje radi argumentacije (što bi bilo kada Krist ne bi uskrsnuo).
u - ἐν (en) - Prijedlog koji se ovdje rabi s dativom, označava stanje, vrijeme ili sferu u kojoj se nešto odvija.
(član) - τῇ (tē) - Određeni član u dativu ženskog roda koji stoji uz imenicu život. U hrvatskom jeziku nema izravni prijevod.
životu - ζωῇ (zōē) - Imenica u dativu. Iako riječ 'zoe' u Novom zavjetu često označava vječni život za razliku od biološkog (bios), ovdje u kombinaciji s pokaznom zamjenicom 'ovom' jasno ukazuje na zemaljsko, prolazno tjelesno postojanje u suprotnosti s vječnosti.
ovom - ταύτῃ (tautē) - Pokazna zamjenica u dativu. Snažno naglašava ograničenost na trenutni, materijalni svijet i opreku s budućim svijetom.
u - ἐν (en) - Prijedlog u dativu koji uvodi sferu u kojoj kršćani postoje i polažu svoju nadu.
Kristu - Χριστῷ (Christō) - Dativ imenice Kristos (Pomazanik, Mesija). Objekt nade i središte kršćanskog vjerničkog života.
nadajući se - ἠλπικότες (ēlpikotes) - Particip perfekta aktivnog glagola ἐλπίζω (elpizō - nadati se). Upotreba perfekta u grčkom jeziku ovdje je iznimno bitna: ona označava radnju koja se dogodila u prošlosti (položili smo nadu), ali čiji se rezultati i učinci trajno protežu u sadašnjosti (i dalje smo u stanju nade).
jesmo - ἐσμὲν (esmen) - Prezent glagola εἰμί (eimi - biti) u 1. licu množine. Zajedno s participom perfekta čini perifrastišku konstrukciju koja dodatno pojačava i naglašava kontinuirano, trajno stanje našeg oslanjanja na Krista.
samo - μόνον (monon) - Prilog. Teološki se odnosi na ograničenje nade – ako vjera donosi plodove i smisao isključivo za vrijeme našeg zemaljskog hoda, kršćanstvo potpuno gubi svoju eshatološku i vječnu dimenziju.
jadniji - ἐλεεινότεροι (eleeinoteroi) - Komparativ pridjeva ἐλεεινός (eleeinos - jadan, bijedan, za sažalijevanje). Pavao argumentira da kršćani svjesno podnose progonstva, žrtve i odricanja zbog obećanja uskrsnuća. Bez uskrsnuća, oni gube i ovaj svijet i onaj budući, što bi njihovo stanje činilo najtragičnijim.
svih - πάντων (pantōn) - Genitiv množine pridjeva πᾶς (pas - sav, svaki).
ljudi - ἀνθρώπων (anthrōpōn) - Genitiv množine. Zbog korištenja komparativa ('jadniji'), grčki jezik ovdje koristi genitiv usporedbe koji se na hrvatski prevodi prijedlogom 'od' (jadniji od svih ljudi).
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:19) predstavlja srž Pavlove obrane tjelesnog uskrsnuća i ključan je za ispravno razumijevanje kršćanske eshatologije. Pavao nedvosmisleno tvrdi da kršćanstvo nije tek nekakav moralni, etički ili socijalni sustav osmišljen isključivo s ciljem da ljudima olakša ili uljepša ovaj kratki zemaljski život. Ako se vjera u Krista svodi na poboljšanje 'ovog života', bez oslonca na povijesno Kristovo uskrsnuće i posljedično obećanje našeg vlastitog uskrsnuća, onda je cjelokupna kršćanska egzistencija tragičan promašaj.
Budući da su rani kršćani (uključujući i samog Pavla) zbog svoje vjere bili izloženi teškim progonstvima, mučeništvu i radikalnim odricanjima, gubitak nade u vječni život učinio bi ih najvećim gubitnicima na zemlji. Žrtvovali bi sve za iluziju. Ovaj stih zato vrlo snažno i dramatično poentira da su istinitost i smisao cjelokupne kršćanske vjere i prakse apsolutno i neraskidivo vezani uz stvarnost Božjeg konačnog trijumfa nad smrću kroz uskrsnuće mrtvih.