Ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
Ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna, vi ste još u svojim grijesima.
Onda su oni koji su umrli u Kristu izgubljeni.
Ako smo se pouzdali u Krista samo za ovaj život, najjadniji smo od svih ljudi.
Ali ne, Krist je uskrsnuo iz mrtvih, prvijenac svih koji su umrli.
Onda su oni koji su umrli u Kristu izgubljeni.
Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše.
ἄρα καὶ οἱ κοιμηθέντες ἐν Χριστῷ ἀπώλοντο.
ara kai hoi koimēthentes en Christō apōlonto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"dakle i oni usnuli u Kristu propadoše."
ἄρα (ara) Hrvatski: dakle / onda Izvornik: ἄρα Transliteracija: ara Gramatičke nijanse i teološko značenje: Zaključna čestica koja logički povezuje prethodnu Pavlovu tvrdnju s njenom neminovnom i tragičnom posljedicom.
καὶ (kai) Hrvatski: i / također Izvornik: καὶ Transliteracija: kai Gramatičke nijanse i teološko značenje: Veznik koji služi za pojačavanje i dodavanje, naglašavajući da se propast ne odnosi samo na žive, već i na one koji su već preminuli u vjeri.
οἱ κοιμηθέντες (hoi koimethentes) Hrvatski: oni usnuli Izvornik: οἱ κοιμηθέντες Transliteracija: hoi koimethentes Gramatičke nijanse i teološko značenje: Supstantivirani particip aorista pasivnog. Rani kršćani su smrt vjernika nazivali "spavanjem", što ukazuje na privremeno stanje koje iščekuje buđenje, odnosno uskrsnuće. Aorist označava završeni čin prelaska iz fizičkog života u smrt.
ἐν Χριστῷ (en Christo) Hrvatski: u Kristu Izvornik: ἐν Χριστῷ Transliteracija: en Christo Gramatičke nijanse i teološko značenje: Prijedlog s dativom. Izražava srž Pavlove soteriologije – duboko, neraskidivo jedinstvo vjernika i Spasitelja koje se ne prekida ni fizičkom smrću.
ἀπώλοντο (apolonto) Hrvatski: propadoše Izvornik: ἀπώλοντο Transliteracija: apolonto Gramatičke nijanse i teološko značenje: Indikativ aorista medijalnog oblika glagola ἀπόλλυμι. Označava potpunu i konačnu propast, vječni gubitak i odvojenost od Boga, naglašavajući da bez Kristove pobjede nad smrću, smrt ostaje neporaženi i ultimativni pobjednik.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15,18) predstavlja vrhunac Pavlovog argumenta koji kroz metodu svođenja na apsurd dokazuje nužnost i stvarnost Kristovog uskrsnuća. Apostol jasno postavlja alternativu: ako Krist nije uskrsnuo, kršćanska je vjera besmislena, nema oproštenja grijeha, a generacije vjernika koje su preminule uzdajući se u Njega doživjele su konačnu, vječnu propast u kojoj ih je smrt nepovratno progutala.
Retorička snaga ove tragične hipotetske situacije služi kako bi se izrazito pojačala radost i sigurnost onoga što Pavao tvrdi odmah nakon toga – da je Krist uistinu uskrsnuo. Zbog te stvarne pobjede nad smrću, oni koji su preminuli nisu izgubljeni; njihova smrt je tek 'san', a spasenje i buduće tjelesno uskrsnuće apsolutno su zajamčeni njihovim trajnim statusom 'u Kristu'.