Jer ja sam najmanji od apostola, ja koji nisam dostojan zvati se apostolom jer sam proganjao Crkvu Božju.
Jer ja sam najmanji od apostola, ja koji nisam dostojan zvati se apostolom jer sam proganjao Crkvu Božju.
Ali, ono što ja jesam, to zahvaljujem milosti Božjoj i Njegova milost prema meni nije bila uzaludna. Naprotiv, radio sam više nego svi oni; ne ja, već milost Božja koja je sa mnom.
Ukratko, bilo da sam ja ili oni, tako navješćujemo i tako ste povjerovali. Postoji uskrsnuće od mrtvih.
Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
Ako nema uskrsnuća iz mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.
Ukratko, bilo da sam ja ili oni, tako navješćujemo i tako ste povjerovali. Postoji uskrsnuće od mrtvih.
Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.
εἴτε οὖν ἐγὼ εἴτε ἐκεῖνοι, οὕτως κηρύσσομεν καὶ οὕτως ἐπιστεύσατε.¶
eite oun egō eite ekeinoi houtōs kērussomen kai houtōs episteusate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bilo dakle ja bilo oni, tako propovijedamo i tako povjerovaste."
Bilo (εἴτε, eite) - Veznik koji se najčešće koristi u paru (εἴτε... εἴτε...) kako bi izrazio alternativu ili jednaku mogućnost: "bilo [jedno]... bilo [drugo]". Dakle (οὖν, oun) - Zaključna čestica (inferencijalna) koja povezuje Pavlov prethodni argument i nabrajanje svjedoka Kristovog uskrsnuća s njegovom završnom poantom. Ja (ἐγὼ, egō) - Osobna zamjenica prvog lica jednine (nominativ). Pavao se ovdje snažno referira na vlastitu apostolsku službu. Oni (ἐκεῖνοι, ekeinoi) - Pokazna zamjenica trećeg lica množine (nominativ). Odnosi se na ostale apostole (Kefu, Dvanaestoricu, Jakova i ostale) koje je Pavao prethodno spomenuo kao svjedoke. Tako (οὕτως, houtōs) - Prilog koji označava način. Ovim Pavao ističe da je sadržaj poruke (Kristova smrt i uskrsnuće) potpuno identičan neovisno o tome tko ga propovijeda. Propovijedamo (κηρύσσομεν, kēryssomen) - Glagol u prezentu aktiva indikativa (1. lice množine). Dolazi od korijena 'kerysso' što znači službeno i autoritativno proglašavati poruku u ulozi glasnika (herald). Prezent ukazuje na kontinuiranu, trajnu radnju apostolske crkve. I (καὶ, kai) - Osnovni sastavni veznik koji ovdje povezuje radnju apostola s reakcijom slušatelja. Povjerovaste (ἐπιστεύσατε, episteusate) - Glagol u aoristu aktiva indikativa (2. lice množine). Dolazi od korijena 'pisteuo' što znači pouzdati se, vjerovati. Korištenje aorista naglašava specifičan, dovršen događaj u prošlosti – trenutak kada su kršćani u Korintu čuli poruku i odlučili položiti svoju vjeru u nju.
Ovaj stih (1. Korinćanima 15:11) predstavlja vrhunac Pavlovog izlaganja o tradiciji evanđelja. Njegova glavna poruka je nepokolebljivo jedinstvo apostolskog navještaja. Bez obzira na to propovijeda li Pavao (koji sebe smatra 'najmanjim od apostola') ili izvorni Isusovi učenici ('oni'), evanđeoska poruka o Kristovoj smrti za grijehe i Njegovom tjelesnom uskrsnuću ostaje nepromijenjena i jedinstvena.
Teološki gledano, Pavao ovime utemeljuje sigurnost vjere Korinćana. Njihovo spasenje ne ovisi o onome tko im je donio poruku, već o samom sadržaju te poruke u koji su povjerovali ('tako povjerovaste'). Stih naglašava da prava vjera uvijek mora biti ukorijenjena u povijesnom, objektivnom i apostolski potvrđenom svjedočanstvu evanđelja koje je identično od samih početaka Crkve.