Jer naše je spoznanje ograničeno i ograničeno je naše prorokovanje.
Jer naše je spoznanje ograničeno i ograničeno je naše prorokovanje.
Ali kada dođe savršenstvo, ono što je ograničeno bit će dokinuto.
Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete. Kad postadoh čovjek, odbacih ono što pripadaše djetetu.
Sada sve vidimo u zrcalu i na nejasan način, ali tada će to biti licem u lice. Sada je moje znanje ograničeno, a tada ću spoznavati kao što sam spoznat.
Sada dakle ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav, ali ljubav je najveća.
Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete. Kad postadoh čovjek, odbacih ono što pripadaše djetetu.
Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.
ὅτε ἤμην νήπιος, ἐλάλουν ὡς νήπιος, ἐφρόνουν ὡς νήπιος, ἐλογιζόμην ὡς νήπιος· ὅτε δὲ γέγονα ἀνήρ, κατήργηκα τὰ τοῦ νηπίου.
hote ēmēn nēpios elaloun hōs nēpios ephronoun hōs nēpios elogizomēn hōs nēpios hote de gegona anēr katērgēka ta tou nēpiou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kad bijah dijete, govorih kao dijete, mišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete; kad postadoh čovjek, ukinuh stvari od djeteta."
dijete - grč. νήπιος (translit. nēpios). Riječ označava malo dijete, dojenče ili osobu koja još ne zna govoriti (dolazi od negativne čestice ne- i epos 'riječ'). Gramatički je to imenica u nominativu. Teološki ukazuje na duhovnu nezrelost, ograničeno razumijevanje i nesavršenost u spoznaji s obzirom na sadašnje stanje vjernika na zemlji u iščekivanju vječnosti.
govorih - grč. ἐλάλουν (translit. elaloun). Imperfekt glagola laleo (govoriti, brbljati). Gramatički označava kontinuiranu, trajnu radnju u prošlosti. Teološki se odnosi na nesavršen govor i izražavanje duhovnih stvarnosti u ovom životu, uključujući darove jezika i proroštva, koji su privremeni i djelomični u usporedbi s vječnim stanjem.
mišljah - grč. ἐφρόνουν (translit. ephronoun). Imperfekt glagola phroneo (misliti, usmjeriti um, imati određeni stav). Odnosi se na dječji afektivni i spoznajni način poimanja svijeta. Teološki predstavlja ograničen domet ljudskih osjećaja i misli usmjerenih na privremeno, za razliku od duboke i zrele nebeske perspektive.
rasuđivah - grč. ἐλογιζόμην (translit. elogizomēn). Imperfekt glagola logizomai (računati, logično razmišljati, prosuđivati). Odnosi se na dječje logičke procese i zaključivanje temeljeno na krnjem znanju. Teološki ukazuje na našu trenutačnu nemogućnost potpunog intelektualnog obuhvaćanja neograničenih Božjih otajstava našim konačnim razumom.
čovjek - grč. ἀνήρ (translit. anēr). Imenica koja specifično označava odraslog muškarca, zrelu i formiranu osobu, stavljena ovdje u izravan kontrast s nejakim djetetom (nepios). Teološki predstavlja eshatološko stanje vrhunske duhovne zrelosti, odnosno savršenstva (teleion) koje će vjernici postići u vječnosti.
ukinuh - grč. κατήργηκα (translit. katērgēka). Perfekt glagola katargeo (učiniti beskorisnim, ukinuti, poništiti, učiniti nevažećim). Perfekt ukazuje na dovršenu radnju čije posljedice trajno ostaju u sadašnjosti (odrastao sam i ostajem odrastao, stoga sam zauvijek odbacio djetinjarije). Teološki označava neizbježno odbacivanje i prestanak svih ograničenih, nesavršenih načina razumijevanja i parcijalnih duhovnih darova, koji gube svoju svrhu dolaskom savršenstva (Krista).
Ovaj poznati stih (1. Korinćanima 13:11) koristi snažnu, svima blisku analogiju ljudskog kognitivnog i tjelesnog odrastanja kako bi ilustrirao dramatičan prijelaz iz nesavršenog, sadašnjeg kršćanskog iskustva u savršeno, eshatološko stanje vjernika u vječnosti. Apostol Pavao svjesno umanjuje naše trenutno duhovno razumijevanje, darove jezika i ljudsko rasuđivanje, uspoređujući ih s ograničenim dometom malog djeteta. Koliko god se spoznaje ovoga svijeta činile dubokima, one su tek pripremna faza – blijeda, krnja slika božanske stvarnosti.
Kada nastupi savršenstvo (Kristov konačni dolazak i prebivanje s Bogom), vjernik postiže potpunu zrelost simboliziranu figurom odraslog čovjeka. Tada će svi dječji načini spoznaje, mišljenja i govora biti trajno dekonstruirani (ukinuti) – ne zato što su bili zli, nego zato što su ispunili svoju privremenu svrhu i postali potpuno suvišni pred jasnim gledanjem 'licem u lice'. Stih stoga djeluje kao teološki korektiv i poziv na poniznost, podsjećajući Crkvu da se ne oholi prolaznim znanjem, nego da teži jedinoj neprolaznoj vrednoti koja će nadživjeti svako ljudsko djetinjstvo: savršenoj ljubavi (agape).