Ali kada dođe savršenstvo, ono što je ograničeno bit će dokinuto.
Ali kada dođe savršenstvo, ono što je ograničeno bit će dokinuto.
Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, rasuđivah kao dijete. Kad postadoh čovjek, odbacih ono što pripadaše djetetu.
Sada sve vidimo u zrcalu i na nejasan način, ali tada će to biti licem u lice. Sada je moje znanje ograničeno, a tada ću spoznavati kao što sam spoznat.
Sada dakle ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav, ali ljubav je najveća.
Sada sve vidimo u zrcalu i na nejasan način, ali tada će to biti licem u lice. Sada je moje znanje ograničeno, a tada ću spoznavati kao što sam spoznat.
Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.
βλέπομεν γὰρ ἄρτι δι᾽ ἐσόπτρου ἐν αἰνίγματι, τότε δὲ πρόσωπον πρὸς πρόσωπον· ἄρτι γινώσκω ἐκ μέρους, τότε δὲ ἐπιγνώσομαι καθὼς καὶ ἐπεγνώσθην.¶
blepomen gar arti di᾽ esoptrou en ainigmati tote de prosōpon pros prosōpon arti ginōskō ek merous tote de epignōsomai kathōs kai epegnōsthēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"vidimo jer sada kroz ogledalo u zagonetki, tada pak lice prema licu; sada poznajem iz dijela, tada pak spoznat ću potpuno kao što i bijah potpuno spoznat."
Vidimo (βλέπομεν - blepomen): Glagol u prezentu aktiva, 1. lice množine. Označava trenutnu radnju gledanja, ali metaforički ukazuje na duhovno sagledavanje i poimanje stvarnosti. Jer/naime (γὰρ - gar): Veznik koji uzročno povezuje misao s prethodnim kontekstom (u grčkom obično dolazi na drugom mjestu u rečenici, takozvana postpozicija). Sada (ἄρτι - arti): Prilog vremena koji naglašava isključivo sadašnji, trenutni i privremeni položaj čovjeka u vremenu. Kroz ogledalo (διʼ ἐσόπτρου - di esoptrou): Prijedlog 'kroz' (dia) s imenicom u genitivu. Antička ogledala nisu bila staklena, već su se izrađivala od glačanog metala (najčešće bronce) te su davala mutan i nesavršen odraz. Ovo je metafora posrednog i iskrivljenog spoznavanja. U zagonetki (ἐν αἰνίγματι - en ainigmati): Prijedlog 'u' s dativom imenice (od koje dolazi i naša riječ 'enigma'). Znači nejasno, obavijeno velom tajne. Božja je objava sada dostupna, ali njen potpuni smisao ljudskom umu ostaje teško dokučiv i zagonetan. Tada pak (τότε δὲ - tote de): Prilog 'tada' i veznik 'pak/a' čine oštar vremenski i kvalitativni kontrast u odnosu na 'sada'. Odnose se na buduće eshatološko vrijeme savršenstva. Lice prema licu (πρόσωπον πρὸς πρόσωπον - prosopon pros prosopon): Poznati semitski idiom za izravan, nesputan i intiman odnos bez ikakvih posrednika. Označava stanje potpune jasnoće i Božje neposredne prisutnosti. Poznajem (γινώσκω - ginosko): Glagol (prezent aktiva, 1. lice jednine) koji označava proces spoznavanja i iskustveno učenje, a ovdje u prezentu ukazuje na naš trenutni kognitivni doseg. Iz dijela (ἐκ μέρους - ek merous): Prijedložna fraza koja ukazuje na fragmentarnost. Naše je trenutno znanje nepotpuno; posjedujemo samo djeliće cjeline. Spoznat ću potpuno (ἐπιγνώσομαι - epignosomai): Futur srednjeg stanja glagola 'epiginosko', što je pojačani oblik glagola 'ginosko' prefiksom 'epi-'. Dodatak prefiksa mijenja značenje u temeljitu, savršenu, cjelovitu i apsolutnu spoznaju. Kao što i (καθὼς καὶ - kathos kai): Usporedni veznici koji povlače izravnu paralelu između Božjeg savršenog znanja o nama i našeg budućeg znanja o Bogu. Bijah potpuno spoznat (ἐπεγνώσθην - epegnosthen): Aorist pasivni istog pojačanog glagola 'epiginosko'. Govori o gotovoj činjenici da Bog već sada, od samog početka, savršeno, dubinski i bez ikakvih nejasnoća poznaje onoga koji u Njega vjeruje.
Ovaj stih (1. Korinćanima 13,12) donosi iznimno snažan kontrast između trenutnog i budućeg stanja ljudske duhovne spoznaje. Apostol Pavao koristi poznatu metaforu antičkog metalnog ogledala kako bi dočarao da je naše sadašnje razumijevanje duhovnih stvarnosti i samoga Boga nužno ograničeno, posredno i nejasno (poput enigme). U ovome svijetu, sva ljudska teologija, sva proroštva i duhovni darovi tek su fragmentarni i nesavršeni odrazi puno veće istine.
S druge strane, stih nudi veličanstvenu eshatološku nadu koja će se ostvariti susretom 'lice prema licu' s Bogom u vječnosti. Tada će svi posrednici i velovi tajne nestati, a naša će spoznaja postati izravna i savršena. Vrhunac poruke leži u Pavlovoj tvrdnji da će naša spoznaja Boga jednoga dana dosegnuti onu istu savršenu dubinu, potpunu jasnoću i prisnost kojom Bog već sada savršeno poznaje svakoga od nas.