Da su svi samo jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
Da su svi samo jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
Ima, dakle, više udova, ali samo jedno tijelo.
Oko ne može reći ruci: "Nemam potrebe za tobom", niti glava reći nogama: "Ne trebam vas."
Naprotiv, čak su i udovi koji se čine najslabijima potrebni,
i onima koje držimo manje časnima iskazujemo više poštovanja. A s manje pristojnima se pristojnije postupa:
Oko ne može reći ruci: "Nemam potrebe za tobom", niti glava reći nogama: "Ne trebam vas."
Ali oko ne može reći ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi.
οὐ δύναται δὲ ὁ ὀφθαλμὸς εἰπεῖν τῇ χειρί· χρείαν σου οὐκ ἔχω, ἢ πάλιν ἡ κεφαλὴ τοῖς ποσίν· χρείαν ὑμῶν οὐκ ἔχω·
ou dunatai de ho ophthalmos eipein tēa cheiri chreian sou ouk echō ē palin hē kephalē tois posin chreian humōn ouk echō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne može pak (to) oko reći (toj) ruci: Potrebu tebe ne imam, ili opet (ta) glava (tim) nogama: Potrebu vas ne imam."
οὐ (ne) / οὐκ (ne): Hrvatski: ne; Izvornik: grč. οὐ (ou) / οὐκ (ouk); Prilozi za negaciju. Ovdje izražavaju kategoričku i objektivnu negaciju činjenice. δύναται (može): Hrvatski: može; Izvornik: grč. δύναμαι (dynamai); Glagol, prezent, srednje/pasivno deponentni, 3. lice jednine. Označava stvarnu, intrinzičnu sposobnost ili moć. Ukazuje na to da je apsolutno nemoguće (a ne samo zabranjeno) da jedan ud bude neovisan. δὲ (pak / a): Hrvatski: pak / a; Izvornik: grč. δέ (de); Veznik koji označava blagu suprotnost ili nastavak prethodne misli. ὁ, τῇ, ἡ, τοῖς (to, toj, ta, tim): Hrvatski: određeni članovi (često se izostavljaju); Izvornik: grč. ὁ, ἡ, τό (ho, hē, to); U grčkom jeziku služe za određivanje imenica. U doslovnom prijevodu na hrvatski obično se prevode pokaznim zamjenicama ili se izostavljaju radi duha jezika. ὀφθαλμὸς (oko): Hrvatski: oko; Izvornik: grč. ὀφθαλμός (ophthalmos); Imenica, nominativ, muški rod. U biblijskoj metafori tijela predstavlja udove s percepcijom i 'višim' funkcijama, poput znanja, vizije ili vodstva u zajednici. εἰπεῖν (reći): Hrvatski: reći; Izvornik: grč. εἶπον (eipein) od λέγω (legō); Glagol, aorist, aktivni infinitiv. Odnosi se na konkretan, svršeni čin govorenja. χειρί (ruci): Hrvatski: ruci; Izvornik: grč. χείρ (cheir); Imenica, dativ, ženski rod. Predstavlja udove zadužene za djelovanje, rad i praktično služenje. Χρείαν (potrebu): Hrvatski: potrebu; Izvornik: grč. χρεία (chreia); Imenica, akuzativ, ženski rod. Riječ označava prijeku potrebu, manjak nečega, nužnost postojanja onog drugog za normalno funkcioniranje cjeline. σου (tebe) / ὑμῶν (vas): Hrvatski: tebe / vas; Izvornik: grč. σύ / ὑμεῖς (sy / hymeis); Osobne zamjenice u genitivu. Ovdje služe kao objekt imenice 'potreba' (potreba za tobom/vama). ἔχω (imam): Hrvatski: imam; Izvornik: grč. ἔχω (echō); Glagol, prezent, aktivni indikativ, 1. lice jednine. U kombinaciji 'potrebu ne imam' (nemam potrebe) izražava zabludu o potpunoj samodostatnosti i neovisnosti. ἢ (ili): Hrvatski: ili; Izvornik: grč. ἤ (ē); Rastavni veznik. πάλιν (opet): Hrvatski: opet / ponovno; Izvornik: grč. πάλιν (palin); Prilog koji naglašava ponavljanje istog apsurdnog principa na drugom primjeru tijela. κεφαλὴ (glava): Hrvatski: glava; Izvornik: grč. κεφαλή (kephalē); Imenica, nominativ, ženski rod. Predstavlja upravljački dio tijela; teološki označava istaknute lidere u zajednici. (Napomena: Iako je Krist 'Glava' Crkve, u ovoj specifičnoj metafori glava je samo jedan od udova koji ne može bez ostalih). ποσίν (nogama): Hrvatski: nogama; Izvornik: grč. πούς (pous); Imenica, dativ, muški rod, množina. Predstavlja udove tijela koji su 'najniži', metaforički najmanje ugledni, ali apsolutno temeljni za kretanje i nošenje tereta cijelog tijela.
Ovaj stih iz 1. Korinćanima 12:21 središnji je dio Pavlove slavne metafore o Crkvi kao Kristovom tijelu. Njegova glavna poruka je apsolutna, organska međuovisnost svih vjernika. Pavao se izravno suprotstavlja duhovnom elitizmu i ponosu onih koji su se u korintskoj crkvi smatrali važnijima (poput 'oka' ili 'glave') zbog svojih istaknutih duhovnih darova ili društvenog položaja. Podsjeća ih da ni po kojoj osnovi ne mogu funkcionirati bez onih članova koje drže manje bitnima ('ruke' i 'noge').
Teološki, ovaj stih razbija svaku iluziju samodostatnosti u kršćanskom životu. Svaki član zajednice je dizajniran od Boga kao vitalan dio cjeline. Zanemarivanje, odbacivanje ili omalovažavanje naizgled 'nižih' udova narušava zdravlje cijelog Tijela. Time apostol Pavao uspostavlja božansku ravnotežu u kojoj različitost darova i funkcija ne vodi u hijerarhiju vrijednosti, već u duboko jedinstvo, poniznost i uzajamnu brigu.