Ali Bog je rasporedio u tijelu svaki od udova prema Svojoj volji.
Ali Bog je rasporedio u tijelu svaki od udova prema Svojoj volji.
Da su svi samo jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
Ima, dakle, više udova, ali samo jedno tijelo.
Oko ne može reći ruci: "Nemam potrebe za tobom", niti glava reći nogama: "Ne trebam vas."
Naprotiv, čak su i udovi koji se čine najslabijima potrebni,
Ima, dakle, više udova, ali samo jedno tijelo.
Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo.
νῦν δὲ πολλὰ μὲν μέλη, ἓν δὲ σῶμα.
nun de polla men melē hen de sōma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sada pak mnogi doista udovi, jedno pak tijelo."
Sada - νῦν (nyn): Prilog vremena. Označava trenutnu stvarnost, ali u Pavlovom diskursu često ima i logički smisao ('kako stvari doista stoje'). Pak - δὲ (de): Slabi suprotni ili prijelazni veznik. Uvodi novu misao i povezuje je s prethodnim kontekstom. Mnogi - πολλὰ (polla): Pridjev (nominativ množine, srednji rod). Naglašava mnoštvo, brojnost i veliku raznolikost darova i vjernika. Doista (s jedne strane) - μὲν (men): Čestica koja u kombinaciji sa sljedećim 'δὲ' tvori klasičnu grčku konstrukciju 'μὲν... δὲ...' ('s jedne strane... s druge strane...'). Udovi - μέλη (melē): Imenica (nominativ množine, srednji rod). Odnosi se na pojedinačne dijelove organizma. Teološki predstavlja individualne kršćane koji imaju različite, ali vitalne funkcije u zajednici. Jedno - ἓν (hen): Broj (nominativ jednine, srednji rod). Stoji u oštrom i jasnom kontrastu prema 'mnogi' (polla), ističući apsolutno jedinstvo. Pak (s druge strane) - δὲ (de): Drugi dio spomenute korelacije, uvodi kontrastnu, ali nadopunjujuću istinu o jedinstvu organizma. Tijelo - σῶμα (sōma): Imenica (nominativ jednine, srednji rod). Označava živi organizam kao integriranu cjelinu. Teološki, to je Crkva kao Kristovo tijelo u kojem su svi različiti udovi usklađeni i ujedinjeni.
Ovaj stih iz Poslanice Korinćanima (1. Kor 12:20) briljantno sažima Pavlovu teologiju zajedništva u različitosti. Korištenjem klasične grčke konstrukcije 's jedne strane... s druge strane' (μὲν... δὲ...), apostol Pavao stavlja u savršenu ravnotežu dvije naizgled suprotne stvarnosti: neporecivu raznolikost pojedinaca i darova (udova) te neraskidivo jedinstvo cjelokupne zajednice (tijela).
Glavna poruka jasno ističe da mnoštvo udova ne ugrožava jedinstvo tijela, kao što ni jedinstvo tijela ne poništava individualnost i posebnost svakog pojedinog uda. Raznolikost vjernika, s njihovim različitim duhovnim darovima i službama, nije nedostatak nego esencijalni preduvjet za zdravo, živo i funkcionalno Kristovo tijelo na zemlji.