Početna ›

1. Korinćanima 12,18 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

bi li ono prestalo pripadati tijelu?

Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh?

Ali Bog je rasporedio u tijelu svaki od udova prema Svojoj volji.

Da su svi samo jedan ud, gdje bi bilo tijelo?

Ima, dakle, više udova, ali samo jedno tijelo.

Biblija

Ali Bog je rasporedio u tijelu svaki od udova prema Svojoj volji.

Daničić-Karadžić

Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio.

Original

νυνὶ δὲ ὁ θεὸς ἔθετο τὰ μέλη, ἓν ἕκαστον αὐτῶν ἐν τῷ σώματι καθὼς ἠθέλησεν.

Izgovor

nuni de ho theos etheto ta melē hen hekaston autōn en tō sōmati kathōs ēthelēsen

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"sada pak Bog postavi udove, jedno svako od njih, u tijelu kako htjede."

Analiza

Sada pak (νυνὶ δὲ, nyni de): Ova fraza nosi snažan vremenski i logički kontrast u odnosu na prethodne stihove, prebacujući fokus s hipotetskih apsurda na stvarnost Božjeg suverenog djelovanja. Bog (ὁ θεὸς, ho theos): Upotreba određenog člana uz imenicu naglašava jedinog, istinskog Boga kao apsolutnog subjekta i Stvoritelja cjelokupnog poretka. postavi (ἔθετο, etheto): Glagol τίθημι (tithemi) u aoristu, srednje stanje (medij). Aorist ukazuje na dovršen, povijesni čin. Srednje stanje je ovdje teološki izrazito bitno jer indicira da je Bog postavio udove "za sebe", prema svojoj vlastitoj nakani i na svoje vlastito zadovoljstvo. udove (τὰ μέλη, ta mele): Imenica μέλος (melos) u akuzativu množine srednjeg roda. Fizički se odnosi na dijelove anatomskog tijela, ali teološki predstavlja pojedinačne vjernike unutar Crkve, Kristovog mističnog tijela, naglašavajući njihovu međusobnu ovisnost i različitost funkcija. jedno svako (ἓν ἕκαστον, hen hekaston): Ova fraza snažno naglašava individualnost i specifičnost. Bog ne promatra Crkvu samo kao bezličnu masu, već posvećuje potpunu pažnju baš svakom pojedinom udu, dajući mu jedinstveno mjesto. od njih (αὐτῶν, auton): Osobna zamjenica u genitivu množine koja se direktno veže na udove, potvrđujući da se Božji dizajn primjenjuje na apsolutno svaki, pa i onaj naizgled najmanji dio. u tijelu (ἐν τῷ σώματι, en to somati): Imenica σῶμα (soma) u dativu jednine s prijedlogom 'en'. Tijelo ovdje metaforički označava Crkvu kao jedinstven, živi i organski entitet koji može ispravno funkcionirati samo ako su svi udovi točno na svom predviđenom mjestu. kako / kao što (καθὼς, kathos): Prilog koji izražava usporedbu, mjeru i način. On uvodi Božju suverenost kao konačni standard i uzorak prema kojem su svi dijelovi cjeline raspoređeni. htjede (ἠθέλησεν, ethelesen): Glagol θέλω (thelo) u aoristu aktivnom indikativa. Označava duboku Božju suverenu, promišljenu volju i namjeru. Teološki, raspored i funkcija vjernika u Crkvi nije plod ljudske ambicije, natjecanja ili slučajnosti, već isključivo Božjeg savršenog dizajna.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 12:18) snažno afirmira Božju suverenost i namjeru u oblikovanju Crkve, Kristovog tijela. Apostol Pavao ovdje razbija svaku iluziju o tome da su nečije mjesto, duhovni darovi ili funkcija u zajednici plod slučajnosti, ljudske zasluge ili osobnog izbora. Bog je, poput vrhunskog umjetnika i arhitekta, pomno i s jasnim razlogom dizajnirao tijelo, smjestivši apsolutno svakog pojedinca točno tamo gdje On želi i gdje je taj pojedinac najpotrebniji.

Teološka poruka ovoga stiha je duboko oslobađajuća i istovremeno poziva na poniznost. Ona eliminira svaki prostor za oholost kod onih s "istaknutijim" ulogama (budući da je njihova uloga dar i Božja volja, a ne njihovo dostignuće), te trajno uklanja osjećaj manje vrijednosti kod onih s "manje vidljivim" ulogama (jer ih je sam Bog tamo s razlogom smjestio kao neizostavne dijelove cjeline). Svatko ima jedinstvenu, od Boga zadanu svrhu, a prava duhovna harmonija postiže se tek kada svaki ud sa zahvalnošću prigrli svoje mjesto u tijelu.