Ako se žena ne pokriva, neka se ošiša! Ali, ako je sramota za ženu biti ošišana ili obrijana, neka se pokrije!
Ako se žena ne pokriva, neka se ošiša! Ali, ako je sramota za ženu biti ošišana ili obrijana, neka se pokrije!
Čovjek ne mora pokrivati glavu: on je slika i Slava Božja, a žena je slava čovjekova.
Jer nije čovjek izveden iz žene, već žena iz čovjeka.
I nije muž stvoren za ženu, već žena za muža.
Zato žena treba nositi na glavi znak podložnosti zbog anđela.
Jer nije čovjek izveden iz žene, već žena iz čovjeka.
Jer nije muž od žene nego žena od muža.
οὐ γάρ ἐστιν ἀνὴρ ἐκ γυναικὸς ἀλλὰ γυνὴ ἐξ ἀνδρός·
ou gar estin anēr ek gunaikos alla gunē ex andros
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ne naime jest muškarac iz žene, nego žena iz muškarca;"
οὐ (ou): ne. Negacija koja niječe sljedeću tvrdnju u rečenici. γάρ (gar): naime / jer. Uzročni veznik koji povezuje i objašnjava prethodni stih. ἐστιν (estin): jest / je. Glagol eimi (biti), 3. lice jednine prezenta indikativa aktiva. ἀνὴρ (anēr): muškarac. Nominativ jednine muškog roda. Riječ se odnosi specifično na muškarca/muža, za razliku od općeg pojma anthropos (čovjek). ἐκ γυναικός (ek gunaikos): iz/od žene. Prijedlog 'ek' (iz, od, iz središta) s genitivom imenice 'gynē'. Označava izvor ili podrijetlo. Teološki, ovdje se negira da je prvi muškarac (Adam) dobio svoje postojanje od žene. ἀλλὰ (alla): nego / već. Snažan suprotni veznik koji služi za izražavanje potpunog kontrasta. γυνὴ (gunē): žena. Nominativ jednine ženskog roda. ἐξ ἀνδρός (ex andros): iz/od muškarca. Prijedlog 'ek' (koji prelazi u 'ex' ispred riječi koja počinje samoglasnikom) s genitivom imenice 'anēr'. Ovo je direktna teološka referenca na Knjigu Postanka 2:21-23, gdje Bog stvara prvu ženu (Evu) od rebra uzetog iz prvog muškarca (Adama).
Ovaj stih (1. Korinćanima 11:8) predstavlja ključni dio argumentacije apostola Pavla o poretku stvaranja. Pozivajući se na starozavjetni izvještaj iz Postanka, Pavao podsjeća korintsku crkvu na povijesni i teološki redoslijed: Adam je stvoren prvi, a Eva je stvorena iz njega. Svrha ovog podsjetnika u kontekstu poslanice jest utemeljiti i objasniti poredak, uloge te simboliku autoriteta tijekom zajedničkih bogoslužja u ranoj crkvi.
Iako stih sam po sebi ističe podrijetlo žene iz muškarca, važno je razumjeti ga u širem kontekstu poglavlja. Pavao ovu tvrdnju ne koristi za uspostavljanje apsolutne dominacije, jer već u stihovima 11-12 uravnotežuje sliku ističući međusobnu ovisnost – iako je prva žena nastala iz muškarca, svaki rođeni muškarac dolazi na svijet kroz ženu, a sve u konačnici potječe od Boga.