Svaki muškarac koji moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti svoju glavu.
Svaki muškarac koji moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti svoju glavu.
Ali, svaka žena koja moli ili prorokuje gologlava sramoti svoju glavu; jer to bi bilo isto kao da je obrijana.
Ako se žena ne pokriva, neka se ošiša! Ali, ako je sramota za ženu biti ošišana ili obrijana, neka se pokrije!
Čovjek ne mora pokrivati glavu: on je slika i Slava Božja, a žena je slava čovjekova.
Jer nije čovjek izveden iz žene, već žena iz čovjeka.
Ako se žena ne pokriva, neka se ošiša! Ali, ako je sramota za ženu biti ošišana ili obrijana, neka se pokrije!
Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi strići se ili brijati se, neka se pokriva.
εἰ γὰρ οὐ κατακαλύπτεται γυνή, καὶ κειράσθω· εἰ δὲ αἰσχρὸν γυναικὶ τὸ κείρασθαι ἢ ξυρᾶσθαι, κατακαλυπτέσθω.¶
ei gar ou katakaluptetai gunē kai keirasthō ei de aischron gunaiki to keirasthai ē xurasthai katakaluptesthō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako naime ne se pokriva žena, i neka se ošiša; ako pak sramotno ženi to šišati se ili brijati se, neka se pokrije."
ako (εἰ - ei): Uvjetna čestica koja uvodi pretpostavku. Ovdje se koristi s indikativom (kondicional prve vrste), što znači da se uvjet predstavlja kao stvarna činjenica radi rasprave.
naime/jer (γὰρ - gar): Veznik koji objašnjava ili povezuje prethodnu misao s trenutnom, dajući razlog ili objašnjenje.
ne (οὐ - ou): Negacija koja niječe glagolsku radnju.
se pokriva (κατακαλύπτεται - katakalyptetai): Glagol u prezentu, indikativ, srednje-pasivni glas. Dolazi od 'katakalypto' (kata = dolje, kalypto = pokriti), što doslovno znači 'pokriti se (odozgo prema dolje)'. Srednji glas ukazuje na radnju koju osoba vrši na sebi.
žena (γυνή - gynē): Imenica u nominativu jednine, ženski rod. Ovisno o kontekstu može značiti 'žena' općenito ili 'supruga'.
i/također (καὶ - kai): Sastavni veznik koji ovdje služi za pojačavanje posljedice (u smislu 'onda neka i...').
neka se ošiša (κειράσθω - keirasthō): Glagol u aoristu, imperativ, srednji glas, od 'keirō' (strići, šišati). Imperativ ovdje ne predstavlja stvarnu zapovijed (da se žena doslovno ošiša), već logičku posljedicu i ironiju (reductio ad absurdum) – ako odbacuje pokrivalo, neka ide do kraja.
ako (εἰ - ei): Ponovno uvjetni veznik za drugi dio argumenta.
pak/a (δὲ - de): Suprotni veznik koji uvodi kontrast, pojašnjavajući drugu stranu medalje.
sramotno (αἰσχρὸν - aischron): Pridjev u srednjem rodu. Označava nešto što je sramotno, nečasno, ružno ili u potpunoj suprotnosti s tadašnjim društvenim i moralnim normama.
ženi (γυναικὶ - gynaiki): Imenica u dativu jednine, označava osobu kojoj to predstavlja sramotu.
to (τὸ - to): Određeni član srednjeg roda koji ovdje pretvara infinitiv u glagolsku imenicu.
šišati se (κείρασθαι - keirasthai): Infinitiv aorista, srednji glas. Odnosi se na čin drastičnog skraćivanja kose.
ili (ἢ - ē): Rastavni veznik.
brijati se (ξυρᾶσθαι - xyrasthai): Infinitiv prezenta, srednji glas, od 'xyraō' (brijati britvom). Radikalniji čin od šišanja; u antičkom svijetu obrijana glava žene bila je znak duboke sramote, česta kazna za preljubnice ili oznaka robovskog statusa i sudjelovanja u određenim poganskim kultovima.
neka se pokrije (κατακαλυπτέσθω - katakalyptesthō): Glagol u prezentu imperativa, srednje-pasivni glas. Ovo je Pavlov konačni zaključak i stvarna uputa proizašla iz cjelokupnog logičkog argumenta.
Pavao u ovom stihu koristi logičku metodu 'reductio ad absurdum' kako bi korintskim kršćanima objasnio važnost nošenja pokrivala za žene tijekom bogoslužja. On povlači oštru paralelu između nepokrivene i obrijane glave. Budući da je u grčko-rimskoj kulturi prvog stoljeća za ženu bilo iznimno sramotno i skandalozno imati obrijanu ili kratko ošišanu kosu (što je jasno asociralo na javnu sramotu, kaznu za nemoral ili ropstvo), Pavao tvrdi da bi namjerno nepokrivanje glave na bogoslužju trebalo izazvati jednak osjećaj neadekvatnosti i nepoštivanja. Argumentira da ako žena odbija nositi pokrivalo koje u tom društvu označava doličnost i poštivanje poretka, dosljedno bi bilo da prihvati i krajnju sramotu obrijane glave. Kako to očito ne želi, jedini logičan zaključak je da se treba dolično pokriti.
Teološki gledano, ovaj se stih prvenstveno bavi pitanjem reda, časti i sramote unutar kršćanske zajednice. Pavao ovime štiti načelo stvaranja i međusobnih odnosa koje izlaže u širem kontekstu 11. poglavlja 1. poslanice Korinćanima. Iako specifična praksa nošenja pokrivala (vela) pripada određenom kulturno-povijesnom i geografskom kontekstu rane Crkve, temeljna načela iz ovog teksta ostaju univerzalna. Ona podučavaju o važnosti doličnosti na zajedničkim okupljanjima, poštivanju bogomdanih različitosti te izbjegavanju nepotrebnog sablažnjavanja zajednice i šireg društva onim ponašanjem koje bi se moglo tumačiti kao buntovno ili nečedno.