1. Korinćanima 11,31 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"ako pak same sebe prosuđivasmo, ne bismo bili suđeni"

εἰ (ako) - grč. εἰ (ei): Veznik koji uvodi pogodbeni dio rečenice (protaza). Ovdje uvodi pogodbu koja se odnosi na neostvarenu sadašnjost. δὲ (pak / a / ali) - grč. δὲ (de): Veznik koji označava blagu suprotnost ili nastavak misli, usko povezujući ovu izjavu s prethodnim kontekstom upozorenja. ἑαυτοὺς (same sebe) - grč. ἑαυτοὺς (heautous): Povratna zamjenica, akuzativ množine. Gramatički naglašava osobnu odgovornost i introspekciju vjernika, preusmjeravajući fokus sa suđenja i kritiziranja drugih isključivo na samoprocjenu. διεκρίνομεν (prosuđivasmo / ispitivasmo) - grč. διεκρίνομεν (diekrinomen): Od glagola διακρίνω (diakrinō). Imperfekt, aktivni, indikativ, 1. lice množine. Znači temeljito prosuditi, razlučiti, kritički ispitati. Prefiks 'δια-' (kroz) pojačava osnovni glagol, sugerirajući dubinsko, iskreno i pažljivo razlučivanje vlastitog duhovnog stanja, motiva i odnosa prema Bogu. οὐκ (ne) - grč. οὐκ (ouk): Odrična čestica koja služi za negiranje glagola u zaključnom dijelu rečenice. ἂν (bismo) - grč. ἂν (an): Uvjetna čestica koja se koristi u zaključnom dijelu (apodozi) pogodbene rečenice kako bi izrazila potencijalnost, odnosno ono što bi se dogodilo kao rezultat ispunjenog uvjeta. ἐκρινόμεθα (bili suđeni) - grč. ἐκρινόμεθα (ekrinometha): Od glagola κρίνω (krinō). Imperfekt, pasivni, indikativ, 1. lice množine. Za razliku od prethodnog glagola (temeljito samoispitivanje), ovaj označava biti podvrgnut sudu ili Božjoj disciplini. Pasivni oblik ukazuje na Boga kao vršitelja radnje, odnosno onoga koji pravedno sudi.

Ovaj stih (iz 1. poslanice Korinćanima 11:31) donosi presudan kontrast između ljudskog samoispitivanja (διακρίνω) i Božjeg suda (κρίνω). Apostol Pavao poručuje vjernicima da proaktivno, redovito i duboko preispituju sami sebe, svoje motive i ponašanje. Preuzimanjem odgovornosti za vlastite grijehe, prepoznavanjem istih i iskrenim pokajanjem, izbjegavamo potrebu za izravnom Božjom intervencijom i osudom.

Teološka poruka ovog stiha snažno naglašava Božju milost i poziv na duhovnu zrelost. Bog ne želi disciplinirati ili kažnjavati svoje vjernike, već ih potiče na samodisciplinu i duhovnu higijenu. Ako mi sami osudimo svoj grijeh i popravimo svoje puteve, bivamo pošteđeni Božjih disciplinskih mjera, čime se ostvaruje svrha posvećenja i duhovnog rasta slobodnom voljom.