i nakon što je zahvalio, On ga razlomi i reče: "Ovo je Moje tijelo, koje je za vas, činite ovo u sjećanje na Mene."
i nakon što je zahvalio, On ga razlomi i reče: "Ovo je Moje tijelo, koje je za vas, činite ovo u sjećanje na Mene."
On učini isto s čašom, nakon večere, govoreći: "Ova je čaša novi Savez u Mojoj krvi; činite ovo, svaki put kad je budete pili, u sjećanje na Mene."
Jer svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, vi navješćujete smrt Gospodinovu, sve dok On ne dođe.
Zato onaj tko bude nedostojno jeo kruh ili pio čašu Gospodinovu, ogriješit će se o tijelo i krv Gospodinovu.
Neka svatko ispita samoga sebe prije nego što će jesti taj kruh i piti tu čašu.
Jer svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, vi navješćujete smrt Gospodinovu, sve dok On ne dođe.
Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.
ὁσάκις γὰρ ἐὰν ἐσθίητε τὸν ἄρτον τοῦτον καὶ τὸ ποτήριον τοῦτο πίνητε, τὸν θάνατον τοῦ κυρίου καταγγέλλετε ἄχρι οὗ ἂν ἔλθῃ.¶
hosakis gar ean esthiēte ton arton touton kai to potērion touto pinēte ton thanaton tou kuriou katangellete achri hou an elthē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koliko god puta naime ako jedete kruh ovaj i čašu pijete, smrt Gospodina navješćujete, do kojeg dođe."
Koliko god puta (ὁσάκις, hosakis): Prilog koji označava učestalost. U kombinaciji s 'ἐὰν' naglašava trajnu ponovljivost radnje, sugerirajući da je euharistija redoviti i česti dio kršćanskog bogoslužja. Naime / jer (γὰρ, gar): Veznik koji povezuje ovaj stih s prethodnim kontekstom (Isusovim ustanovljenjem euharistije), objašnjavajući svrhu i smisao blagovanja. Ako (ἐὰν, ean): Uvjetna čestica koja uz konjunktiv ukazuje na radnju u budućnosti. S 'ὁσάκις' u grčkom idiomatski tvori izraz 'kad god'. Jedete (ἐσθίητε, esthiete) i Pijete (πίνητε, pinete): Glagoli u prezentu konjunktiva aktivnog. Konjunktiv ukazuje na neograničeno ponavljanje, a prezent na trajnu ili uobičajenu radnju kršćanske zajednice. Kruh ovaj (τὸν ἄρτον τοῦτον, ton arton touton) i Čašu (τὸ ποτήριον, to poterion): Fizički elementi Gospodnje večere koji predstavljaju Kristovo tijelo i krv. Određeni članovi u grčkom pokazuju da se misli na točno određeni, posvećeni kruh i čašu iz prethodnih stihova. Smrt (τὸν θάνατον, ton thanaton): Akuzativ jednine. Teološki fokus ovdje nije prvenstveno na Kristovom učenju ili čudima, već specifično na Njegovoj žrtvenoj smrti na križu koja donosi spasenje. Gospodina (τοῦ κυρίου, tou kyriou): Genitiv jednine. Titula 'Gospodin' (Kyrios) označava Isusov božanski autoritet, suverenitet i status onoga kojemu pripada štovanje. Navješćujete (καταγγέλλετε, katangellete): Prezent indikativa aktivnog (iako oblik može biti i imperativ, kontekst snažno podupire indikativ). Znači 'javno proglasiti', 'objaviti' ili 'propovijedati'. Samo sudjelovanje u euharistiji je vidljiva propovijed i tjelesno svjedočanstvo Kristove žrtve. Do (ἄχρι, achri) kojeg (οὗ, hou): Vremenski izraz koji označava trajanje do određene, konačne točke u budućnosti (na hrvatski se idiomatski prevodi kao 'sve dok ne'). Dođe (ἔλθῃ, elthe): Aorist konjunktiva aktivnog glagola 'erchomai' (doći). Teološki ključna riječ koja ukazuje na eshatološku nadu – Kristov drugi dolazak (Paruziju).
Ovaj stih (1. Korinćanima 11,26) predstavlja srž kršćanskog shvaćanja euharistije (Gospodnje večere). Prema apostolu Pavlu, sakramentalno blagovanje nije samo pasivno sjećanje na povijesni događaj, već aktivno, vidljivo naviještanje Kristove žrtvene smrti. Sudjelovanjem u obredu, zajednica vjernika javno svjedoči svoju vjeru i uprisutnjuje spasenjske plodove te žrtve u svom vremenu.
Istovremeno, stih snažno usmjerava pogled vjernika prema budućnosti. Slavljenje euharistije ima privremeni karakter; ono traje samo 'dok On ne dođe'. Tako Gospodnja večera stavlja Crkvu u prostor između 'već da' (ostvarenog otkupljenja na križu) i 'još ne' (konačnog ispunjenja u Paruziji), služeći kao stalni čin sjećanja, svjedočenja i radosne eshatološke nade.