Nemate li kuća u kojima biste jeli i pili? Ili pak prezirete Crkvu Božju i sramotite one koji nemaju ništa? Što vam reći? Treba li vas hvaliti? Ne, zbog toga vas ne hvalim.
Nemate li kuća u kojima biste jeli i pili? Ili pak prezirete Crkvu Božju i sramotite one koji nemaju ništa? Što vam reći? Treba li vas hvaliti? Ne, zbog toga vas ne hvalim.
Ja sam od Gospodina primio ono što sam i vama predao: Gospodin Isus, u noći kad je bio predan, uze kruh,
i nakon što je zahvalio, On ga razlomi i reče: "Ovo je Moje tijelo, koje je za vas, činite ovo u sjećanje na Mene."
On učini isto s čašom, nakon večere, govoreći: "Ova je čaša novi Savez u Mojoj krvi; činite ovo, svaki put kad je budete pili, u sjećanje na Mene."
Jer svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, vi navješćujete smrt Gospodinovu, sve dok On ne dođe.
i nakon što je zahvalio, On ga razlomi i reče: "Ovo je Moje tijelo, koje je za vas, činite ovo u sjećanje na Mene."
I zahvalivši prelomi i reče: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje koje se za vas lomi; ovo činite meni za spomen.
καὶ εὐχαριστήσας ἔκλασεν καὶ εἶπεν λάβετε φάγετε· τοῦτό μού ἐστιν τὸ σῶμα τὸ ὑπὲρ ὑμῶν κλώμενον· τοῦτο ποιεῖτε εἰς τὴν ἐμὴν ἀνάμνησιν.
kai eucharistēsas eklasen kai eipen labete phagete touto mou estin to sōma to huper humōn klōmenon touto poieite eis tēn emēn anamnēsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i zahvalivši razlomi i reče: Ovo moje je to tijelo ono za vas: ovo činite na tu moju uspomenu."
εὐχαριστήσας (zahvalivši) - grč. εὐχαριστέω (eucharisteo): Glagol, particip aorista aktiva, nominativ jednine. Označava čin davanja zahvale Bogu. Teološki i povijesno, iz ovog korijena proizlazi pojam 'Euharistija'. Ovaj izraz pokazuje da Gospodnja večera počinje činom blagoslova i duboke zahvalnosti za Božje spasenje. ἔκλασεν (razlomi) - grč. κλάω (klao): Glagol, aorist, indikativ, aktiv, treće lice jednine. Predstavlja fizički čin lomljenja kruha u svrhu podjele. U ranoj crkvi je pojam 'lomljenje kruha' (klasis tou artou) postao rani tehnički termin za samo slavljenje Euharistije. σῶμα (tijelo) - grč. σῶμα (soma): Imenica, nominativ, srednji rod, jednina. Isus Krist poistovjećuje kruh sa samim sobom, svojim cjelokupnim bićem i osobom. Pokazna zamjenica 'Toûto' (ovo) gramatički je usklađena s imenicom 'sôma' (srednji rod). Teološki, ovo ukazuje na prisutnost Krista u sakramentu i Njegovo potpuno predanje. ὑπὲρ ὑμῶν (za vas) - grč. prijedlog ὑπέρ (hyper) s genitivom ὑμῶν (hymon). Prijedlog 'hyper' s genitivom označava djelovanje u nečiju korist, zamjenu ili zastupanje. Teološki je ovo iznimno važno jer izražava žrtveni i supstitucijski karakter Kristove smrti; Njegovo tijelo se daje kao žrtva za spasenje vjernika. ποιεῖτε (činite) - grč. ποιέω (poieo): Glagol, prezent, imperativ, aktiv, drugo lice množine. Upotreba prezenta za imperativ u grčkom jeziku najčešće označava trajnu, ponavljajuću i kontinuiranu radnju ('nastavite činiti'). Teološki, to je izričita zapovijed zajednici za trajno slavljenje ovog sakramenta u budućnosti. ἀνάμνησιν (uspomena/spomen) - grč. ἀνάμνησις (anamnesis): Imenica, akuzativ, jednina. Prijedlog 'eis' s akuzativom označava svrhu ('na uspomenu'). U biblijskom i židovskom teološkom kontekstu (heb. zikkaron), 'anamnesis' nije tek puko kognitivno sjećanje na neki zatvoreni povijesni događaj. To je čin kojim taj prošli spasonosni događaj postaje djelotvoran, aktualiziran i živo prisutan u sadašnjem trenutku bogoslužja.
Ovaj stih iz 1. poslanice Korinćanima (11,24) predstavlja samo srce i temelj kršćanskog euharistijskog slavlja. Kroz drevne riječi ustanovljenja, apostol Pavao prenosi najraniju tradiciju u kojoj Isus Krist predaje sebe, svoje cjelokupno biće (tijelo), kao otkupiteljsku žrtvu isključivo u korist svojih sljedbenika ('za vas'). Ponavljajuća zapovijed 'ovo činite' osigurava kontinuitet ove nesebične spomen-žrtve u životu i praksi Crkve.
Teološki naglasak snažno počiva na riječi 'anamnesis' (spomen) koja nadilazi obično ljudsko sjećanje. Slavljenje Gospodnje večere čini Kristovu žrtvu trajnom, živom stvarnošću za svaku novu generaciju vjernika. Sudjelovanjem u lomljenju kruha, zajednica vjernika ne gleda samo u prošlost kao na povijesni događaj, već se izravno sjedinjuje sa spasonosnim plodovima Kristovog čina na križu.