Početna ›

1. Korinćanima 11,17 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Dok je to slava za ženu, jer kosa joj je dana kao pokrivalo.

A ako se netko voli prepirati, mi nemamo takav običaj, a ni Crkve Božje.

Kad ovo određujem, nemam vas za što pohvaliti: vaša okupljanja, daleko od toga da vas unapređuju, nanose vam zlo.

Najprije, kad se okupljate kao Crkva, kažu mi da među vama ima podjela, i vjerujem da je to djelomice istina.

Treba čak biti rascjepa među vama da bi se vidjeli oni između vas koji odolijevaju toj kušnji.

Biblija

Kad ovo određujem, nemam vas za što pohvaliti: vaša okupljanja, daleko od toga da vas unapređuju, nanose vam zlo.

Daničić-Karadžić

Ali ovo zapovijedajući ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate.

Original

Τοῦτο δὲ παραγγέλλων οὐκ ἐπαινῶ ὅτι οὐκ εἰς τὸ κρεῖσσον ἀλλ᾽ εἰς τὸ ἧσσον συνέρχεσθε.¶

Izgovor

Touto de parangellōn ouk epainō hoti ouk eis to kreisson all᾽ eis to hēsson sunerchesthe

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ovo pak zapovijedajući ne hvalim jer ne na to bolje nego na to gore se sastajete."

Analiza

Ovo (grč. Τοῦτο, touto): Pokazna zamjenica. Gramatički u akuzativu srednjeg roda. Povezuje se na upute koje slijede, usmjeravajući pažnju čitatelja na važnost predstojećeg problema.

pak / ali (grč. δὲ, de): Veznik. Služi za prijelaz na novu misao i označava kontrast prema prethodnom dijelu teksta gdje je Korinćane hvalio.

zapovijedajući (grč. παραγγέλλων, parangellōn): Particip prezenta aktivnog. Nosi vojnički i službeni ton. Teološki označava da Pavao ne daje tek prijateljski savjet, već nastupa sa snažnim apostolskim autoritetom koji zahtijeva poslušnost.

ne (grč. οὐκ, ouk): Niječna čestica kojom se izriče apsolutna negacija.

hvalim (grč. ἐπαινῶ, epainō): Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Pavao naglašeno povlači svaku pohvalu (kao u 11:2) zbog ozbiljnosti njihovog ponašanja.

jer (grč. ὅτι, hoti): Uzročni veznik. Uvodi konkretan razlog i temelj Pavlova nezadovoljstva i apostolskog ukora.

ne (grč. οὐκ, ouk): Niječna čestica kojom se ponovno uvodi negacija za ishod njihovih sastanaka.

na (grč. εἰς, eis): Prijedlog s akuzativom koji označava smjer, cilj ili svrhu okupljanja.

to (grč. τὸ, to): Određeni član srednjeg roda.

bolje (grč. κρεῖσσον, kreisson): Pridjev u komparativu srednjeg roda. Teološki označava duhovnu izgradnju, napredak u svetosti, ljubavi i rast u Kristu – što bi trebala biti jedina prava svrha crkvenog zajedništva.

nego (grč. ἀλλὰ, alla): Veznik koji izražava snažan kontrast u odnosu na prethodno negirani pojam.

na (grč. εἰς, eis): Prijedlog koji označava smjer ili konačni ishod.

to (grč. τὸ, to): Određeni član srednjeg roda.

gore / lošije (grč. ἧσσον, hēsson): Pridjev u komparativu srednjeg roda, izravna suprotnost od 'kreisson'. Teološki ukazuje na duhovnu štetu, nazadovanje i ranjavanje Kristova tijela kroz sebičnost i ohole podjele unutar crkve.

se sastajete (grč. συνέρχεσθε, synerchesthe): Glagol 'synerchomai' u prezentu indikativa medijalnog/pasivnog. Gramatički označava radnju u trajanju ili redovitu naviku. Teološki se odnosi na službeno liturgijsko okupljanje zajednice, specifično s ciljem slavljenja Gospodnje večere (Euharistije).

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 11:17) predstavlja ključnu prekretnicu u Pavlovoj poslanici te uvodi jedan od najvažnijih novozavjetnih tekstova o Gospodnjoj večeri. Dok ih je ranije mogao pohvaliti za držanje do predaja, ovdje Pavao koristi strogi apostolski autoritet ('zapovijedajući') kako bi ih ukorio zbog teških zastranjenja na njihovim zajedničkim bogoslužjima. Ističe dubok i bolan paradoks: njihova crkvena okupljanja, umjesto da budu mjesto duhovnog jačanja i izgradnje ('na bolje'), pretvorila su se u svoju suprotnost ('na gore').

Glavna poruka i teološko upozorenje ovog stiha jest da puko, formalno okupljanje vjernika na sakrament nema automatski blagotvoran učinak. Ako unutar zajednice vladaju socijalne podjele, nepoštovanje i isključivost, takvi sastanci postaju destruktivni. Liturgija zahtijeva autentično zajedništvo u pravednosti i ljubavi; u suprotnom, umjesto duhovnog napretka donosi osudu i duhovnu štetu cijeloj Kristovoj Crkvi.