tako da vam ne manjka nikakav dar, vama koji očekujete objavljenje našeg Gospodina Isusa Krista.
tako da vam ne manjka nikakav dar, vama koji očekujete objavljenje našeg Gospodina Isusa Krista.
On će vas također učvrstiti do kraja, da budete besprijekorni u Dan našeg Gospodina Isusa Krista.
On je vjeran, Bog koji vas je pozvao u zajedništvo sa Svojim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Ali, savjetujem vas, braćo, u ime našeg Gospodina Isusa Krista: budite svi složni i neka ne bude podjela među vama; budite ujedinjeni u istom duhu i u istoj misli.
Naime, braćo moja, Klojini su mi ljudi javili da među vama ima nesloge.
On je vjeran, Bog koji vas je pozvao u zajedništvo sa Svojim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom.
Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu sina svojega Isusa Hrista Gospoda našega.
Πιστὸς ὁ θεός, δι᾽ οὗ ἐκλήθητε εἰς κοινωνίαν τοῦ υἱοῦ αὐτοῦ Ἰησοῦ Χριστοῦ τοῦ κυρίου ἡμῶν.¶
Pistos ho theos di᾽ hou eklēthēte eis koinōnian tou huiou autou Iēsou Christou tou kuriou hēmōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vjeran Bog po kojemu pozvani ste u zajedništvo Sina njegovog Isusa Krista Gospodina našeg."
Vjeran - πιστός (pistos): Pridjev u nominativu jednine. Gramatički označava stanje pouzdanosti, odanosti i vjerodostojnosti. Teološki ukazuje na apsolutnu pouzdanost i nepromjenjivost Božjeg karaktera - Bog uvijek ispunjava svoja obećanja i ostaje odan svom savezu.
Bog - θεός (theos): Imenica u nominativu jednine. U grčkom tekstu dolazi s određenim članom (ὁ θεός), što gramatički ističe specifičnog, jedinog pravog Boga naspram poganskih božanstava. Teološki naglašava Božju suverenost i autoritet kao Stvoritelja.
Po kojemu - διʼ οὗ (di' hou): Prijedlog διὰ (kroz, posredstvom) s odnosnom zamjenicom u genitivu. Gramatički izražava posredništvo i uzrok. Teološki pokazuje da je sam Bog Otac izravni inicijator našeg duhovnog poziva.
Pozvani ste - ἐκλήθητε (eklēthēte): Glagol u aoristu, pasivu, indikativu (od καλέω - kaleo). Aorist ukazuje na dovršenu radnju u prošlosti (trenutak obraćenja), dok pasiv daje do znanja da su vjernici isključivo primatelji radnje. Teološki označava Božji suvereni i djelotvorni poziv na spasenje po Njegovoj milosti.
Zajedništvo - κοινωνίαν (koinōnian): Imenica u akuzativu jednine (od κοινωνία - koinonia). Prijedlog εἰς (u) uz ovu imenicu gramatički označava cilj ili svrhu poziva. Teološki, 'koinonia' nosi duboko značenje intimnog sudjelovanja, dioništva, partnerstva i neraskidive duhovne povezanosti vjernika s Kristom.
Sina Njegovog - τοῦ υἱοῦ αὐτοῦ (tou huiou autou): Imenica u genitivu jednine s posvojnom zamjenicom. Gramatički označava relaciju i pripadnost. Teološki ističe Isusovo božansko sinovstvo, naglašavajući Njegovu istobitnost i jedinstveni vječni odnos s Bogom Ocem.
Isusa Krista
Ἰησοῦ Χριστοῦ (Iēsou Christou)Vlastito ime i titula u genitivu. 'Isus' (Jahve spašava) označava njegovu ljudskost i spasenjsku misiju, dok 'Krist' (Pomazanik/Mesija) označava ispunjenje starozavjetnih obećanja o božanskom izbavitelju. Gospodina našeg - τοῦ κυρίου ἡμῶν (tou kyriou hēmōn): Imenica u genitivu jednine s posvojnom zamjenicom prvog lica množine. Gramatički označava titulu autoriteta. Teološki, priznavanje Isusa kao 'Kyriosa' (Gospodina) bilo je pripisivanje starozavjetnog Božjeg imena Isusu, čime se priznaje Njegovo božanstvo i apsolutni suvereni autoritet nad životima onih koji Mu pripadaju.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1:9) izvanredno sažima temelj kršćanske sigurnosti i nade: ona ne počiva na ljudskoj savršenosti, nego isključivo na nepromjenjivoj Božjoj vjernosti. Bog, koji je suvereno inicirao i uputio poziv vjernicima, garantira da će svoje djelo spasenja dovršiti.
Konačna svrha tog božanskog poziva nije tek puka religioznost, već duboko, transformirajuće zajedništvo (koinonia) s osobom Isusa Krista. Kroz to duhovno dioništvo, vjernik dijeli Kristov život, ujedinjen s Njim pod Njegovim vrhovnim autoritetom kao svojim pravim Gospodinom.