ali mi propovijedamo Krista razapetog, sablazan za Židove, ludost za pogane,
ali mi propovijedamo Krista razapetog, sablazan za Židove, ludost za pogane,
ali za one koji su pozvani, i Židove i Grke, Krist je sila Božja i mudrost Božja.
Jer ono što je ludost Božja mudrije je od ljudi i ono što je slabost Božja jače je od ljudi.
Promotrite, braćo, vi koji ste primili Božji poziv: nema među vama mnogo mudrih u očima ljudi, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih.
Ali, ono što je ludost u svijetu, Bog je izabrao da zbuni mudrace; ono što je slabost u svijetu, Bog je izabrao da zbuni ono što je jako;
Jer ono što je ludost Božja mudrije je od ljudi i ono što je slabost Božja jače je od ljudi.
Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi.
ὅτι τὸ μωρὸν τοῦ θεοῦ σοφώτερον τῶν ἀνθρώπων ἐστὶν καὶ τὸ ἀσθενὲς τοῦ θεοῦ ἰσχυρότερον τῶν ἀνθρώπων ἐστίν.¶
hoti to mōron tou theou sophōteron tōn anthrōpōn estin kai to asthenes tou theou ischuroteron tōn anthrōpōn estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer to ludo od Boga mudrije od ljudi je, i to slabo od Boga jače od ljudi."
1.ὅτι (jer) - grč. ὅτι (hoti): Veznik koji uvodi objašnjenje i razlog.
2.τὸ μωρὸν (to ludo / ludost) - grč. τὸ μωρὸν (to mōron): Imenički pridjev u srednjem rodu, jednina. Teološki označava paradoks križa koji je za svjetovni um apsurdan.
3.τοῦ θεοῦ (od Boga / Božje) - grč. τοῦ θεοῦ (tou theou): Genitiv pripadnosti (od imenice theos), označava božanski izvor tog naizgled 'ludog' plana.
4.σοφώτερον (mudrije) - grč. σοφώτερον (sophōteron): Komparativ pridjeva (od sophos) u srednjem rodu. Ukazuje na beskonačnu nadmoć božanske logike.
5.τῶν ἀνθρώπων (od ljudi) - grč. τῶν ἀνθρώπων (tōn anthrōpōn): Genitiv usporedbe (genitivus comparationis), doslovno znači 'nego ljudi' (nego ljudska mudrost).
6.ἐστίν (je) - grč. ἐστίν (estin): Glagol 'biti', indikativ prezenta (3. lice jednine).
7.καὶ (i) - grč. καὶ (kai): Sastavni veznik koji spaja dvije paralelne misli.
8.τὸ ἀσθενὲς (to slabo / slabost) - grč. τὸ ἀσθενὲς (to asthenes): Imenički pridjev. Teološki ukazuje na ranjivost i prividnu Božju nemoć utjelovljenja i smrti na križu.
9.ἰσχυρότερον (jače) - grč. ἰσχυρότερον (ischyroteron): Komparativ pridjeva (od ischyros), ističe pobjedničku moć i uskrsnu silu raspetog Krista.
10.τῶν ἀνθρώπων (od ljudi) - grč. τῶν ἀνθρώπων (tōn anthrōpōn): Ponavljanje genitiva usporedbe kako bi se pojačao kontrast između čovjeka i Boga.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1,25) suprotstavlja božansku narav i ograničenu ljudsku perspektivu, ističući temeljni paradoks kršćanske vjere. Ono što čovječanstvo percipira kao najveću ludost i slabost – utjelovljenje i sramotna Kristova smrt na križu – zapravo predstavlja najviši izraz Božje mudrosti i snage, koji beskonačno nadilazi sve ljudske intelektualne i fizičke domete.
Apostol Pavao time dekonstruira ljudski intelektualni ponos i oholost, pokazujući da se božanski plan spasenja ne može evaluirati svjetovnim standardima. Božja navodna 'slabost' oslobađa spasenjsku moć koja pobjeđuje grijeh i smrt, podsjećajući vjernike da istinska snaga proizlazi iz potpunog pouzdanja u Božju milost i suverenost, a ne iz ljudske samodostatnosti.