Naime, budući da svijet svojom mudrošću nije prepoznao Boga u Božjoj mudrosti, Bog je odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
Naime, budući da svijet svojom mudrošću nije prepoznao Boga u Božjoj mudrosti, Bog je odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
Židovi traže čuda, a Grci traže mudrost;
ali mi propovijedamo Krista razapetog, sablazan za Židove, ludost za pogane,
ali za one koji su pozvani, i Židove i Grke, Krist je sila Božja i mudrost Božja.
Jer ono što je ludost Božja mudrije je od ljudi i ono što je slabost Božja jače je od ljudi.
ali mi propovijedamo Krista razapetog, sablazan za Židove, ludost za pogane,
A mi propovijedamo Hrista razapeta, Jevrejima dakle sablazan a Grcima bezumlje;
ἡμεῖς δὲ κηρύσσομεν Χριστὸν ἐσταυρωμένον, Ἰουδαίοις μὲν σκάνδαλον ἔθνεσιν δὲ μωρίαν
hēmeis de kērussomen Christon estaurōmenon Ioudaiois men skandalon ethnesin de mōrian
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"mi pak propovijedamo Krista raspetoga, Židovima doduše sablazan poganima pak ludost,"
mi - grč. ἡμεῖς (hemeis): Naglašena osobna zamjenica u prvom licu množine. Apostol Pavao njome snažno ističe kontrast između sebe (i svojih suradnika) i onih koji traže mudrost ili znakove.
pak / a - grč. δὲ (de): Veznik koji označava suprotnost ili prijelaz. Služi za nadovezivanje, ali i suprotstavljanje evanđeoske poruke zahtjevima spomenutima u prethodnom stihu.
propovijedamo - grč. κηρύσσομεν (kēryssomen): Glagol (prezent, aktiv, indikativ, 1. lice mn.). Od glagola 'kerysso', što znači naviještati kao glasnik (herold). Teološki označava autoritativno i javno proglašavanje Božje poruke evanđelja.
Krista - grč. Χριστὸν (Christon): Imenica (akuzativ jd.). Od 'Christos' (Pomazanik, Mesija). Predstavlja središte i temelj kršćanskog navještaja, ispunjenje starozavjetnih obećanja.
raspetoga - grč. ἐσταυρωμένον (estaurōmenon): Particip perfekta pasivnog. Upotreba perfekta je ovdje ključna jer ne označava samo prošli događaj, već radnju s trajnim posljedicama. Pavao ne propovijeda samo događaj raspeća, nego Krista čiji je identitet trajno definiran križem i čije spasonosno djelo ima trajnu snagu.
Židovima - grč. Ἰουδαίοις (Ioudaiois): Imenica (dativ mn.). Odnosi se na židovski narod koji je prema tradiciji očekivao pobjedonosnog, političkog Mesiju koji će se dokazati čudesnim znakovima oslobođenja.
doduše ... pak / a - grč. μὲν ... δὲ (men ... de): Klasična grčka korelativna konstrukcija koja služi za nabrajanje i blago suprotstavljanje dviju tvrdnji (s jedne strane... s druge strane).
sablazan - grč. σκάνδαλον (skandalon): Imenica (akuzativ jd.). Izvorno označava dio zamke s mamcem ili kamen spoticanja. Teološki, križ je za Židove bio nepremostiva prepreka jer je Zakon (Pnz 21,23) govorio da je raspeti proklet od Boga, što je bilo potpuno nespojivo s idejom slavnog i nepobjedivog Mesije.
poganima / narodima - grč. ἔθνεσιν (ethnesin): Imenica (dativ mn.). Od 'ethnos' (narod, pogani). Označava nežidove, u ovom kontekstu prvenstveno one pod utjecajem grčke kulture koji su cijenili intelektualizam, retoriku i filozofiju.
ludost - grč. μωρίαν (mōrian): Imenica (akuzativ jd.). Od 'moria' (besmislica, apsurd). Za grčki um, ideja da bi Spasitelj svijeta bio pogubljen sramotnom smrću na križu, namijenjenom najgorim zločincima i robovima, bila je potpuno nelogična, iracionalna i u suprotnosti s njihovim idealima moći i mudrosti.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1:23) snažno sažima temeljni paradoks kršćanske poruke i evanđelja. Pavlovo središte propovijedanja je isključivo raspeti Mesija, koncept koji radikalno ruši sva ljudska očekivanja. Za religiozne Židove koji su očekivali moćnog kralja i čudesne znakove, križ je bio teološka sablazan i znak prokletstva. Za pogane, odnosno Grke koji su tražili intelektualnu uzvišenost i filozofsku logiku, poruka o spasonosnoj smrti na križu bila je čisti apsurd i ludost.
Poruka stiha je da se Božja mudrost i snaga objavljuju upravo u onome što svijet smatra slabošću i sramotom. Spasenje ne dolazi kroz ljudska postignuća, impresivna čuda ili filozofsku pronicljivost, već kroz poniznost i žrtvu križa. Bog time obara oholost ljudske mudrosti i poziva na vjeru koja nadilazi čisto ljudsko rasuđivanje, pokazujući da je križ jedini istinski put do spasenja.