Jer, pisano je: "Ja ću uništiti mudrost mudrih i uništiti razum razumnih."
Jer, pisano je: "Ja ću uništiti mudrost mudrih i uništiti razum razumnih."
Gdje je mudrac? Gdje je učitelj Zakona? Gdje je rasuđivač ovoga svijeta? Nije li Bog učinio ludom mudrost svijeta?
Naime, budući da svijet svojom mudrošću nije prepoznao Boga u Božjoj mudrosti, Bog je odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
Židovi traže čuda, a Grci traže mudrost;
ali mi propovijedamo Krista razapetog, sablazan za Židove, ludost za pogane,
Naime, budući da svijet svojom mudrošću nije prepoznao Boga u Božjoj mudrosti, Bog je odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
Jer budući da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošću Boga, bila je Božija volja da ludošću poučenja spase one koji vjeruju.
ἐπειδὴ γὰρ ἐν τῇ σοφίᾳ τοῦ θεοῦ οὐκ ἔγνω ὁ κόσμος διὰ τῆς σοφίας τὸν θεόν, εὐδόκησεν ὁ θεὸς διὰ τῆς μωρίας τοῦ κηρύγματος σῶσαι τοὺς πιστεύοντας·
epeidē gar en tēa sophia tou theou ouk egnō ho kosmos dia tēs sophias ton theon eudokēsen ho theos dia tēs mōrias tou kērugmatos sōsai tous pisteuontas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Budući da naime u mudrosti Boga ne spozna svijet kroz mudrost Boga, izvolio je Bog kroz ludost propovijedanja spasiti vjerujuće."
ἐπειδὴ γὰρ (budući da naime, grč. ἐπειδή γάρ, epeidē gar): Veznici koji povezuju prethodni kontekst s ovim stihom, objašnjavajući razlog Božjeg djelovanja.
ἐν τῇ σοφίᾳ τοῦ θεοῦ (u mudrosti Boga, grč. ἐν τῇ σοφίᾳ τοῦ θεοῦ, en tē sophia tou theou): 'Sophia' (σοφία) označava mudrost. Imenica je u dativu. Teološki ukazuje na to da je Bog u svojoj neizmjernoj mudrosti odredio da se Njegovo spasenje ne može dokučiti pukim ljudskim intelektom.
οὐκ ἔγνω (ne spozna, grč. οὐκ ἔγνω, ouk egnō): Od glagola 'ginōskō' (γινώσκω) - spoznati. Ovdje je u aoristu, aktivu, indikativu. Označava ne samo nedostatak intelektualnog znanja, već odsustvo dubokog, osobnog i iskustvenog odnosa s Bogom.
ὁ κόσμος (svijet, grč. ὁ κόσμος, ho kosmos): Riječ 'kosmos' ovdje ne označava fizički svemir, već sustav čovječanstva, odnosno ljude u njihovom grešnom stanju i pobuni protiv Boga koji se oslanjaju na vlastiti intelekt.
διὰ τῆς σοφίας (kroz mudrost, grč. διὰ τῆς σοφίας, dia tēs sophias): Prijedlog 'dia' s genitivom izražava sredstvo. Svijet je pokušao dosegnuti Boga sredstvom vlastite, ljudske mudrosti, ali to je bilo neuspješno.
τὸν θεόν (Boga, grč. τὸν θεόν, ton theon): Akuzativ jednine. Bog je ovdje objekt spoznaje koji je ljudskom intelektu ostao skriven.
εὐδόκησεν (izvolio je / svidjelo se, grč. εὐδόκησεν, eudokēsen): Od 'eudokeō' (εὐδοκέω) - biti ugodno, odlučiti. Aorist, aktiv, indikativ. Teološki iznimno važan glagol koji ukazuje na Božju suverenu, slobodnu i milostivu volju. Spasenje proizlazi iz Njegove dobre i slobodne odluke.
ὁ θεὸς (Bog, grč. ὁ θεός, ho theos): Nominativ, subjekt radnje.
διὰ τῆς μωρίας (kroz ludost, grč. διὰ τῆς μωρίας, dia tēs mōrias): Od 'mōria' (μωρία). Pavao koristi ironiju. Ono što svijet (Grci i Židovi) smatra apsolutnom ludošću i besmislicom (križ), Bogu služi kao sredstvo spasenja.
τοῦ κηρύγματος (propovijedanja, grč. τοῦ κηρύγματος, tou kērygmatos): Genitiv jednine od 'kērygma' (κήρυγμα). Ne odnosi se samo na čin propovijedanja, već na sam sadržaj onoga što se propovijeda - samu poruku o raspetom Kristu.
σῶσαι (spasiti, grč. σῶσαι, sōsai): Od glagola 'sōzō' (σῴζω). Aorist, aktiv, infinitiv. Ukazuje na Božji čin konačnog izbavljenja od grijeha, osude i smrti.
τοὺς πιστεύοντας (vjerujuće / one koji vjeruju, grč. τοὺς πιστεύοντας, tous pisteuontas): Od glagola 'pisteuō' (πιστεύω) - vjerovati. Prezent, aktiv, particip. Upotreba prezenta ovdje ukazuje na kontinuiranu, trajnu radnju. Ne radi se o jednokratnoj odluci, već o trajnom stanju vjere u Krista i Njegovo djelo.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1:21) predstavlja snažan paradoks koji leži u samom srcu kršćanske poruke. Pavao ovdje povlači jasnu crtu između ljudske (svjetovne) mudrosti i Božje mudrosti. Ljudski napor da se Boga spozna intelektom i mudrovanjem doživio je potpun neuspjeh. U svojoj suverenoj mudrosti, Bog je odredio da put do Njega ne bude ljudsko intelektualno dostignuće, već ponizna vjera u poruku evanđelja - poruku koja svjetovnom, nadmenom umu zvuči kao čista 'ludost'.
Božje sredstvo spasenja namjerno zaobilazi ljudski ponos. Izvolio je spasiti ljude ne kroz njihove vlastite zasluge ili visoki intelekt, već kroz jednostavnost povjerenja u ono što se propovijeda (kerygma). Ovaj stih tako snažno naglašava suverenitet Božje milosti i apsolutnu nužnost žive vjere, pokazujući da je spasenje isključivo Božji dar dostupan svima koji vjeruju, potpuno neovisno o njihovom društvenom ili intelektualnom statusu.