Jer Krist me nije poslao krstiti, već navješćivati Evanđelje, i to bez mudrosti govora, da se ne obesnaži križ Kristov.
Jer Krist me nije poslao krstiti, već navješćivati Evanđelje, i to bez mudrosti govora, da se ne obesnaži križ Kristov.
Govor o križu, naime, ludost je za one koji propadaju, ali za one koji se spašavaju, za nas, on je sila Božja.
Jer, pisano je: "Ja ću uništiti mudrost mudrih i uništiti razum razumnih."
Gdje je mudrac? Gdje je učitelj Zakona? Gdje je rasuđivač ovoga svijeta? Nije li Bog učinio ludom mudrost svijeta?
Naime, budući da svijet svojom mudrošću nije prepoznao Boga u Božjoj mudrosti, Bog je odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
Jer, pisano je: "Ja ću uništiti mudrost mudrih i uništiti razum razumnih."
Jer je pisano: pogubiću premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciću.
γέγραπται γάρ· ἀπολῶ τὴν σοφίαν τῶν σοφῶν, καὶ τὴν σύνεσιν τῶν συνετῶν ἀθετήσω.
gegraptai gar apolō tēn sophian tōn sophōn kai tēn sunesin tōn sunetōn athetēsō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Napisano je naime: Uništit ću mudrost mudrih, i razboritost razboritih odbacit ću."
γέγραπται (gegraptai) - napisano je (ili: stoji pisano). Gramatika: perfekt, pasiv, indikativ, treće lice jednine glagola γράφω (grapho). Teološki: perfekt ukazuje na prošlu radnju s trajnim posljedicama u sadašnjosti, naglašavajući nepromjenjivi autoritet Svetog pisma.
γάρ (gar) - naime / jer. Gramatika: veznik. Povezuje i objašnjava prethodnu izjavu, dajući biblijski temelj za Pavlovu tvrdnju o križu.
Ἀπολῶ (apolo) - uništit ću. Gramatika: futur, aktiv, indikativ, prvo lice jednine glagola ἀπόλλυμι (apollymi). Teološki: izražava snažnu i sigurnu Božju akciju potpunog uklanjanja i propasti sekularne ljudske mudrosti kao sredstva za spasenje.
τὴν σοφίαν τῶν σοφῶν (ten sophian ton sophon) - mudrost mudrih. Gramatika: σοφίαν je akuzativ jednine (mudrost), a σοφῶν genitiv množine (mudrih). Članovi (τὴν, τῶν) služe za određivanje imenica. Teološki: odnosi se na ljudsku filozofiju, oštroumnost i intelektualnu oholost koja se pokušava uzvisiti iznad Božje objave.
καὶ (kai) - i. Gramatika: veznik.
τὴν σύνεσιν τῶν συνετῶν (ten synesin ton syneton) - razboritost razboritih. Gramatika: σύνεσιν (akuzativ jednine, razboritost, moć shvaćanja), συνετῶν (genitiv množine, razboritih, pametnih). Teološki: ovo je hebrejski paralelizam (citat iz Izaije 29,14) koji pojačava prethodnu misao. Sposobnost ljudskog uma da proniče i spaja činjenice (synesis) nedovoljna je za spoznaju Boga.
ἀθετήσω (atheteso) - odbacit ću / učinit ću ništavnom. Gramatika: futur, aktiv, indikativ, prvo lice jednine glagola ἀθετέω (atheteo). Teološki: pravni i praktični izraz koji znači 'proglasiti nevažećim' ili 'ukinuti'. Bog ne samo da pobjeđuje ljudsku mudrost, već je potpuno diskvalificira i proglašava beskorisnom za postizanje spasenja.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1,19, koji citira Izaiju 29,14) snažno naglašava radikalnu razliku između Božje objave i ljudskog oslanjanja na vlastiti intelekt. Bog aktivno i suvereno intervenira kako bi 'uništio' i 'proglasio ništavnom' svaku ljudsku oholost koja misli da može vlastitim umom dosegnuti spasenje ili pravu spoznaju Stvoritelja.
Poruka stiha je poziv na duboku poniznost pred Bogom. Ljudska mudrost, ma koliko bila uzvišena po mjerilima ovoga svijeta, potpuno je nedovoljna i nevažeća u Božjoj ekonomiji spasenja, koje se ostvaruje isključivo kroz prividnu 'ludost' Kristova križa.