Početna ›

1. Korinćanima 1,18 — Prva poslanica Korinćanima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
1. Korinćanima 1,16

Ah, da! Krstio sam još i Stefaninu obitelj. Inače, koliko znam, nisam krstio nikoga.

1. Korinćanima 1,17

Jer Krist me nije poslao krstiti, već navješćivati Evanđelje, i to bez mudrosti govora, da se ne obesnaži križ Kristov.

1. Korinćanima 1,18

Govor o križu, naime, ludost je za one koji propadaju, ali za one koji se spašavaju, za nas, on je sila Božja.

1. Korinćanima 1,19

Jer, pisano je: "Ja ću uništiti mudrost mudrih i uništiti razum razumnih."

1. Korinćanima 1,20

Gdje je mudrac? Gdje je učitelj Zakona? Gdje je rasuđivač ovoga svijeta? Nije li Bog učinio ludom mudrost svijeta?

Biblija

Govor o križu, naime, ludost je za one koji propadaju, ali za one koji se spašavaju, za nas, on je sila Božja.

Daničić-Karadžić

Jer je riječ krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija.

Original

Ὁ λόγος γὰρ ὁ τοῦ σταυροῦ τοῖς μὲν ἀπολλυμένοις μωρία ἐστίν, τοῖς δὲ σῳζομένοις ἡμῖν δύναμις θεοῦ ἐστιν.

Izgovor

Ho logos gar ho tou staurou tois men apollumenois mōria estin tois de sōzomenois hēmin dunamis theou estin

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ta riječ naime ona o križu onima doduše propadajućima ludost je, onima pak spašavanima nama sila Boga je."

Analiza

Riječ (hrv. riječ, grč. λόγος, translit. logos) Gramatička nijansa: Imenica u nominativu jednine uz određeni član. Često označava govor, poruku, razum ili smisao. Teološko značenje: Logos se ovdje odnosi na evanđeosku poruku, navještaj i samo utjelovljenje spasenja po Kristu i Njegovoj žrtvi.

Križu (hrv. križ/od križa, grč. σταυροῦ, translit. staurou) Gramatička nijansa: Imenica u genitivu jednine (σταυρός). Fraza 'ὁ τοῦ σταυροῦ' (taj od križa) specifično veže poruku uz križ. Teološko značenje: Križ, nekada ultimativni simbol srama, muke i rimske osude, ovdje se transformira u samo središte Božjeg otkupljenja i trijumfa.

Propadajućima (hrv. propadajućima, grč. ἀπολλυμένοις, translit. apollymenois) Gramatička nijansa: Particip prezenta srednjeg/pasivnog stanja u dativu množine. Prezent jasno označava kontinuiran i trajan proces u sadašnjosti. Teološko značenje: Označava duhovnu realnost onih koji odbacuju evanđelje. Njihova propast nije isključivo budući eshatološki događaj, već kontinuirani proces duhovne sljepoće i otuđenosti od Boga koji je već u tijeku.

Ludost (hrv. ludost/besmislica, grč. μωρία, translit. mōria) Gramatička nijansa: Imenica u nominativu jednine. Odnosi se na potpunu besmislicu ili apsurd. Teološko značenje: Svjetovnoj logici, mudrosti filozofa i oholosti, Božji način spašavanja svijeta kroz sramotno raspeće i navodnu slabost izgleda kao krajnji intelektualni apsurd.

Spašavanima (hrv. onima koji se spašavaju, grč. σῳζομένοις, translit. sōzomenois) Gramatička nijansa: Particip prezenta pasivnog u dativu množine. Kao i prethodni particip, označava trajni proces u sadašnjosti. Teološko značenje: Spasenje za vjernike ovdje nije prikazano samo kao jednokratan prošli događaj završene transakcije, već kao neprestano, kontinuirano Božje djelovanje (posvećenje) koje transformira život onih koji vjeruju.

Sila (hrv. sila/snaga, grč. δύναμις, translit. dynamis) Gramatička nijansa: Imenica u nominativu jednine. Označava unutarnju moć, sposobnost i djelatnu snagu. Teološko značenje: Ono što svijet vidi kao tragičnu slabost i poraz, zapravo je najsnažnija manifestacija Božje stvaralačke i otkupiteljske moći (dynamis) koja jedina ima snagu pobijediti grijeh i smrt.

Zaključak

Ovaj stih (1. Korinćanima 1,18) genijalno izražava središnji paradoks kršćanske vjere suprotstavljajući dva potpuno različita sustava vrijednosti: ljudsku sekularnu mudrost i Božju logiku spasenja. Za svijet, raspeće Spasitelja predstavlja potpunu slabost i sramotnu ludost, dok za vjernike isti taj čin predstavlja najčišći izraz i nepobitni dokaz Božje ljubavi, kao i vrhovnu silu koja donosi vječni život.

Namjernim korištenjem participa prezenta ('propadajućima' i 'spašavanima'), apostol Pavao naglašava da čovjekov odnos prema istini križa definira njegovu trenutnu, življenu duhovnu stvarnost. 'Riječ o križu' tako djeluje kao apsolutna razdjelnica čovječanstva; ona prosuđuje one koji se u oholosti oslanjaju na vlastiti intelekt, dok istovremeno prenosi preobražavajuću Božju silu (dynamis) onima koji je ponizno prihvaćaju.