Bogu hvala, nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
Bogu hvala, nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
tako da nitko ne može reći da ste kršteni u moje ime.
Ah, da! Krstio sam još i Stefaninu obitelj. Inače, koliko znam, nisam krstio nikoga.
Jer Krist me nije poslao krstiti, već navješćivati Evanđelje, i to bez mudrosti govora, da se ne obesnaži križ Kristov.
Govor o križu, naime, ludost je za one koji propadaju, ali za one koji se spašavaju, za nas, on je sila Božja.
Ah, da! Krstio sam još i Stefaninu obitelj. Inače, koliko znam, nisam krstio nikoga.
A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio.
ἐβάπτισα δὲ καὶ τὸν Στεφανᾶ οἶκον· λοιπὸν οὐκ οἶδα εἴ τινα ἄλλον ἐβάπτισα.
ebaptisa de kai ton Stephana oikon loipon ouk oida ei tina allon ebaptisa
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Krstih pak i Stefanin dom; nadalje ne znam ako nekoga drugoga krstih."
Krstih (ἐβάπτισα / ebaptisa): Glagol βαπτίζω (baptizō). Gramatika: Aorist, indikativ, aktivni, 1. lice jednine. Označava specifičnu, dovršenu radnju u prošlosti. Teološko značenje: Čin obrednog uranjanja i inicijacije u zajednicu. Ovdje Pavao naglašava fizički čin koji je on osobno izvršio, ali time ne pripisuje sebi zasluge za spasenje. pak i (δὲ καὶ / de kai): Gramatika: δὲ je suprotni/nastavni veznik, καὶ je sastavni veznik. Služe kao nadopuna. Teološko značenje: Ovi veznici pokazuju apostolovo iskreno, naknadno prisjećanje koje diktira svome pisaru. To potvrđuje spontanost i autentičnost poslanice. Stefanin dom (τὸν Στεφανᾶ οἶκον / ton Stephana oikon): Gramatika: Akuzativ jednine muškog roda. Imenica οἶκος (oikos) prevodi se kao dom, kuća ili obitelj. Teološko značenje: Koncept oikosa ne označava samo građevinu, već sve ukućane, a u antičko doba često je uključivao širu obitelj, djecu i sluge. Ovo je ključna 'oikos formula' koju mnogi teolozi koriste kao biblijski temelj za praksu krštavanja cjelokupnih obitelji (uključujući djecu) u ranoj crkvi. nadalje (λοιπὸν / loipon): Gramatika: Pridjev srednjeg roda od λοιπός (loipos) korišten kao prilog. Znači 'ostalo' ili 'nadalje'. Teološki označava Pavlov prekid zamornog nabrajanja i prebacivanje fokusa s detalja na suštinu problema. ne znam (οὐκ οἶδα / ouk oida): Gramatika: οὐκ (ou) je negacija, οἶδα (oida) je glagol znati (perfekt sa značenjem prezenta). Teološko značenje: Pavao iskreno priznaje ograničenja vlastitog ljudskog sjećanja. On nije mario za vođenje evidencije onih koje je krstio jer mu cilj nije bio stvaranje statistike niti vezivanje vjernika za sebe osobno. ako nekoga drugoga (εἴ τινα ἄλλον / ei tina allon): Gramatika: εἴ (ei) je veznik (ako/da li), τινα (tina, od tis) je neodređena zamjenica u akuzativu (koga/nekoga), ἄλλον (allon, od allos) je pridjev (drugoga iste vrste). Ovo u potpunosti zaokružuje njegovu misao o nevažnosti toga koga je on osobno krstio.
Ovaj stih (1. Korinćanima 1:16) predstavlja fascinantan uvid u Pavlovu ljudsku stranu i autentičnost njegovog pisanja. Njegovo naknadno prisjećanje da je krstio Stefanin dom, te priznanje 'nadalje ne znam ako nekoga drugoga krstih', jasno pokazuje kako vođenje evidencije krštenika za njega nije imalo nikakvu vrijednost. Time direktno napada i obeshrabruje korintsku praksu idoliziranja ljudskih vođa, pokazujući da krstitelj nema vlast nad krštenikom. U širem teološkom kontekstu, stih pruža važan uvid u ranokršćansku praksu. Pojam 'oikos' (dom, obitelj) sugerira da se vjera glave kuće nerijetko očitovala kroz krštenje cijeloga kućanstva u zajedništvu, što služi kao jedan od temelja rasprava o uključivosti cjelokupnih obitelji u savez s Bogom tijekom ranog kršćanstva.