Je li Krist razdijeljen? Je li Pavao razapet na križu za vas? Jeste li kršteni u Pavlovo ime?
Je li Krist razdijeljen? Je li Pavao razapet na križu za vas? Jeste li kršteni u Pavlovo ime?
Bogu hvala, nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
tako da nitko ne može reći da ste kršteni u moje ime.
Ah, da! Krstio sam još i Stefaninu obitelj. Inače, koliko znam, nisam krstio nikoga.
Jer Krist me nije poslao krstiti, već navješćivati Evanđelje, i to bez mudrosti govora, da se ne obesnaži križ Kristov.
tako da nitko ne može reći da ste kršteni u moje ime.
Da ne reče ko da u svoje ime krstih.
ἵνα μή τις εἴπῃ ὅτι εἰς τὸ ἐμὸν ὄνομα ἐβαπτίσθητε.
ina mē tis eipē hoti eis to emon onoma ebaptisthēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da ne tko reče da u to moje ime biste kršteni"
ἵνα μή (hina mē) - da ne. Izražava svrhu ili namjeru (negativnu finalnu rečenicu). Pavao objašnjava razlog zašto je pazio koga krsti, a to je kako bi spriječio točno određenu situaciju.
τις (tis) - tko / netko. Neodređena zamjenica (grč. τις). Pavao time ne cilja na nekog određenog pojedinca, već želi spriječiti da ijedna osoba u crkvi to pomisli ili izjavi.
εἴπῃ (eipē) - reče / kaže. Glagol (grč. εἶπον / λέγω), ovdje u aoristu aktivnom konjunktivu, treće lice jednine. Konjunktiv se gramatički zahtijeva nakon finalnog veznika 'ἵνα'.
ὅτι (hoti) - da. Veznik koji ovdje uvodi izravni govor, izražavajući precizan sadržaj onoga što bi netko mogao tvrditi.
εἰς (eis) - u. Prijedlog (grč. εἰς) koji u osnovi označava smjer kretanja i dolazi s akuzativom. Ovdje u kombinaciji s 'ime' označava prelazak u pripadnost, posvećenje ili podložnost onome u čije se ime krsti.
τὸ ἐμὸν ὄνομα (to emon onoma) - to moje ime. Imenica s posvojnim pridjevom i određenim članom (grč. ὄνομα, onoma). 'Ime' u biblijskom smislu predstavlja samu osobu, njen autoritet, karakter i vlasništvo nad nečim. Pavao se zgraža nad idejom da netko u duhovnom smislu pripada 'Pavlu' umjesto Isusu.
ἐβαπτίσθητε (ebaptisthēte) - biste kršteni / ste kršteni. Glagol (grč. βαπτίζω, baptizō), u aoristu pasivnom indikativu, drugo lice množine. Aorist ukazuje na specifičan i dovršen čin u prošlosti, dok pasiv pokazuje da oni nisu krstili sami sebe, nego su primili krštenje posredstvom nekog drugog.
Ovaj stih iz 1. Korinćanima 1:15 snažno osvjetljava Pavlovu duboku poniznost i ispravno razumijevanje naravi evanđelja. U kontekstu rane crkve u Korintu, gdje su se počele stvarati frakcije oko različitih ljudskih vođa (Pavla, Apolona, Kefe), Pavao izražava olakšanje što je osobno krstio vrlo mali broj ljudi. Njegov primarni cilj nikada nije bio skupljanje osobnih sljedbenika ili osnivanje vlastitog kulta ličnosti, već isključivo usmjeravanje ljudi na Isusa Krista.
Teološki gledano, Pavao ovdje potvrđuje da krštenje nije čin privezivanja uz ljudskog krstitelja, nego čin potpunog predanja i sjedinjenja s Kristom. Izbjegavanjem situacije u kojoj bi netko mogao reći da je kršten 'u Pavlovo ime', on štiti središte kršćanske vjere i sprječava podjele koje redovito nastaju kada se ljudskim instrumentima Božje milosti daje nezaslužena i pretjerana pažnja.