Naime, braćo moja, Klojini su mi ljudi javili da među vama ima nesloge.
Naime, braćo moja, Klojini su mi ljudi javili da među vama ima nesloge.
Mislim na ovo; svaki od vas govori ovako: "Ja pripadam Pavlu. Ja Apolonu. Ja Kefi. Ja Kristu."
Je li Krist razdijeljen? Je li Pavao razapet na križu za vas? Jeste li kršteni u Pavlovo ime?
Bogu hvala, nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
tako da nitko ne može reći da ste kršteni u moje ime.
Je li Krist razdijeljen? Je li Pavao razapet na križu za vas? Jeste li kršteni u Pavlovo ime?
Eda li se Hristos razdjeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste?
μεμέρισται ὁ Χριστός; μὴ Παῦλος ἐσταυρώθη ὑπὲρ ὑμῶν, ἢ εἰς τὸ ὄνομα Παύλου ἐβαπτίσθητε;
memeristai ho Christos mē Paulos estaurōthē huper humōn ē eis to onoma Paulou ebaptisthēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Razdijeljen je Krist? Zar Pavao je raspet za vas, ili u ime Pavla ste kršteni?"
μεμέρισται (Razdijeljen je): grč. μερίζω (merizō). Glagol, perfekt pasivni indikativ. Perfekt u grčkom jeziku ukazuje na radnju koja se dogodila u prošlosti, ali njezine posljedice i stanje traju u sadašnjosti. Teološki, Pavao postavlja šokantno retoričko pitanje o tome može li se Krist i Njegovo tijelo (Crkva) rascjepkati.
ἐσταυρώθη (je raspet): grč. σταυρόω (stauroō). Glagol, aorist pasivni indikativ. Aorist označava svršenu, povijesnu radnju. Kristovo raspeće je jedinstveni, spasonosni događaj. Pavao ovime naglašava apsurdnost vezanja uz ljudske vođe jer nitko od njih nije podnio otkupiteljsku žrtvu za Crkvu.
εἰς τὸ ὄνομα (u ime): Fraza koja označava prijenos vlasništva, podložnost i autoritet. U biblijsko vrijeme, biti kršten u 'nečije ime' značilo je postati učenikom i vlasništvom te osobe. Pavao podsjeća da su krštenjem postali isključivo Kristovi.
ἐβαπτίσθητε (ste kršteni): grč. βαπτίζω (baptizō). Glagol, aorist pasivni indikativ, drugo lice množine. Označava čin uranjanja i inicijacije u vjeru. Podsjeća korintske vjernike da njihov identitet i spasenje ne proizlaze iz onoga tko ih je krstio, nego iz Onoga u čije su ime kršteni.
Apostol Pavao u ovom stihu (1. Korinćanima 1:13) oštro osuđuje rascjepkanost i klanove u korintskoj crkvi, gdje su se vjernici počeli svrstavati u frakcije prema svojim omiljenim duhovnim vođama. Kroz tri snažna retorička pitanja, on ukazuje na potpunu apsurdnost takvih podjela, naglašavajući da je temelj kršćanske vjere i jedinstva isključivo Kristova žrtva.
Glavna poruka stiha jest da kultovi ličnosti nemaju mjesta u vjeri. Vjernici duguju svoju odanost isključivo Isusu Kristu koji je za njih raspet i u čije su ime kršteni. Budući da Krist ne može biti podijeljen, ni Njegova Crkva ne smije biti razdijeljena ljudskim prepirkama.