Ali onaj koji je u svom srcu donio čvrstu odluku, bez ikakve prinude, i koji je, imajući potpunu vlast nad svojom voljom, u svojoj savjesti odlučio poštovati svoju zaručnicu, taj će dobro učiniti.
Ali onaj koji je u svom srcu donio čvrstu odluku, bez ikakve prinude, i koji je, imajući potpunu vlast nad svojom voljom, u svojoj savjesti odlučio poštovati svoju zaručnicu, taj će dobro učiniti.
Također, onaj koji oženi svoju zaručnicu čini dobro, a onaj koji je ne oženi čini još bolje.
Žena je vezana za svog muža sve dok on živi. Ako muž umre, slobodna je udati se za koga hoće, ali samo u Gospodinu.
Međutim, po mom mišljenju, bit će sretnija ako ostane onakva kakva jest; a vjerujem da i ja imam Duha Božjega.
Žena je vezana za svog muža sve dok on živi. Ako muž umre, slobodna je udati se za koga hoće, ali samo u Gospodinu.
Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za koga hoće da se uda, samo u Gospodu.
Γυνὴ δέδεται νόμῳ ἐφ᾽ ὅσον χρόνον ζῇ ὁ ἀνὴρ αὐτῆς· ἐὰν δὲ καί κοιμηθῇ ὁ ἀνήρ αὐτῆς, ἐλευθέρα ἐστὶν ᾧ θέλει γαμηθῆναι, μόνον ἐν κυρίῳ.
Gunē dedetai nomō eph᾽ hoson chronon zēa ho anēr autēs ean de kai koimēthēa ho anēr autēs eleuthera estin hō thelei gamēthēnai monon en kuriō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Žena vezana je za koliko vremena živi muž njezin; ako pak usne muž, slobodna jest kome hoće udati se, samo u Gospodinu."
Žena (Γυνή, gynē): Imenica u nominativu. Označava ženu, a u ovom kontekstu specifično udanu ženu, suprugu. vezana je (δέδεται, dedetai): Glagol u perfektu, pasivni indikativ (od glagola δέω, deō). Perfekt u grčkom jeziku označava prošlu radnju čije trajne posljedice ostaju u sadašnjosti. Ovo naglašava trajnu, neraskidivu i zakonsku narav bračnog saveza. za koliko vremena (ἐφʼ ὅσον χρόνον, eph' hoson chronon): Prijedložni izraz koji označava trajanje (sve dok). Ukazuje na to da je bračni savez zemaljska institucija strogo ograničena vremenom, točnije zemaljskim životom supružnika. živi (ζῇ, zē): Glagol u prezentu, aktivni indikativ (od glagola ζάω, zaō). Brak je valjan i obvezujuć isključivo tijekom biološkog života supružnika. muž njezin (ὁ ἀνὴρ αὐτῆς, ho anēr autēs): Subjekt prvog dijela rečenice. Grčka riječ anēr primarno označava muškarca, ali se specifično koristi i za muža u kontekstu braka. ako pak usne (ἐὰν δὲ κοιμηθῇ, ean de koimēthē): Glagol u aoristu, pasivni subjunktiv (od glagola κοιμάω, koimaō). Doslovno znači "zaspati", što je čest novozavjetni i rani kršćanski eufemizam za smrt. Subjunktiv uz veznik ἐὰν (ako) uvodi potencijalni uvjet raskida braka u budućnosti. slobodna jest (ἐλευθέρα ἐστὶν, eleuthera estin): Pridjev u nominativu u spoju s glagolom biti. Fizička smrt supružnika donosi potpuno i konačno oslobođenje od prijašnjeg bračnog zakona; žena više nije "vezana". kome hoće udati se (ᾧ θέλει γαμηθῆναι, hō thelei gamēthēnai): Glagol γαμηθῆναι je infinitiv aorista pasivnog (od γαμέω, gameō). Apostol Pavao ovdje potvrđuje potpunu slobodu izbora udovice da se ponovno uda za koga god želi, bez ikakvog kršenja božanskog ili moralnog zakona. samo u Gospodinu (μόνον ἐν κυρίῳ, monon en kyriō): Ključni teološki i moralni uvjet. Prilog "samo" (monon) postavlja striktnu granicu na njezinu slobodu izbora. Fraza "u Gospodinu" označava da novi supružnik mora biti kršćanin, sljedbenik Isusa Krista. Zajedništvo u vjeri smatra se temeljnim i neizostavnim preduvjetom za kršćanski brak.
Ovaj stih (1. Korinćanima 7:39) precizno sažima kršćanski pogled na prirodu, trajanje braka i uvjete za ponovnu udaju. Brak je prikazan kao sveti savez koji apsolutno obvezuje supružnike tijekom cijelog njihovog zemaljskog života, a razrješava se jedino i isključivo smrću jednoga od njih. Međutim, smrću bračnog druga, preživjeli supružnik postaje potpuno slobodan od bračne obveze te mu je dopušten ponovni brak prema vlastitom izboru. Jedino ograničenje koje se stavlja pred vjernika jest da taj novi brak bude isključivo 'u Gospodinu', čime se naglašava nužnost duhovne kompatibilnosti i upozorava da životnog suputnika treba tražiti unutar zajednice vjernika kako bi brak ispunio svoju duhovnu svrhu.