Prijeđimo na ono što ste mi pisali. Dobro je čovjeku uzdržavati se od žene.
Prijeđimo na ono što ste mi pisali. Dobro je čovjeku uzdržavati se od žene.
Ipak, kako bi se izbjegla svaka razuzdanost, neka svaki čovjek ima svoju ženu i svaka žena svoga muža.
Neka muž ispunjava svoju dužnost prema ženi, i neka žena čini isto prema svome mužu.
Nije žena ta koja vlada svojim tijelom, nego njezin muž. Isto tako nije muž taj koji vlada svojim tijelom, već njegova žena.
Ne odbijajte se jedno drugome, izuzev po zajedničkom sporazumu i povremeno, da biste se posvetili molitvi; potom ponovno budite zajedno iz straha da vaša nesposobnost samosvladavanja Sotoni ne pruži priliku da vas iskušava.
Neka muž ispunjava svoju dužnost prema ženi, i neka žena čini isto prema svome mužu.
Muž da čini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu.
τῇ γυναικὶ ὁ ἀνὴρ τὴν ὀφειλὴν εὔνοιαν ἀποδιδότω· ὁμοίως δὲ καὶ ἡ γυνὴ τῷ ἀνδρί.
tēa gunaiki ho anēr tēn opheilēn eunoian apodidotō homoiōs de kai hē gunē tō andri
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ženi muž dug neka vraća, jednako pak i žena mužu."
Ženi [τῇ γυναικὶ - tē gynaiki]: Dativ jednine grčke imenice γυνή (gynē) s određenim članom. Označava neizravni objekt, odnosno osobu kojoj je radnja usmjerena. Muž [ὁ ἀνὴρ - ho anēr]: Nominativ jednine imenice ἀνήρ (anēr) s određenim članom. Gramatički subjekt prve rečenice koji vrši radnju. Dug / dužnost [τὴν ὀφειλὴν - tēn opheilēn]: Akuzativ jednine imenice ὀφειλή (opheilē). Izvorno označava pravni ili financijski dug. U teološkom kontekstu braka, ova riječ se odnosi na bračnu (seksualnu i emocionalnu) dužnost koja pripada supružniku. Ne predstavlja puki teret, već pravo partnera na ljubav i intimnost koje mu se ne smije uskraćivati. Neka vraća / neka ispunjava [ἀποδιδότω - apodidotō]: Prezent, aktiv, imperativ, 3. lice jednine glagola ἀποδίδωμι (apodidōmi). Sastoji se od 'dati' (δίδωμι) i prefiksa 'od' (ἀπό), što doslovno znači 'vratiti dug' ili 'platiti ono što se duguje'. Upotreba imperativa prezenta nalaže da ovo bude trajna, kontinuirana radnja i redovita praksa u braku, a ne jednokratan čin. Jednako pak i [ὁμοίως δὲ καὶ - homoiōs de kai]: Riječ 'ὁμοίως' (jednako, na isti način) povezana s veznicima 'δὲ' (pak/a) i 'καὶ' (i/također) uspostavlja potpunu recipročnost. Ovo je ključan teološki trenutak jer poništava dvostruke standarde tadašnjeg antičkog svijeta. Žena [ἡ γυνὴ - hē gynē]: Nominativ jednine. Ovdje žena postaje subjekt drugog dijela rečenice, preuzimajući identičnu odgovornost. Mužu [τῷ ἀνδρί - tō andri]: Dativ jednine. Muž ovdje postaje neizravni objekt koji prima obvezu.
Ovaj stih (1. Korinćanima 7,3) izvanredan je primjer biblijskog učenja o međusobnoj ravnopravnosti, poštovanju i uzajamnom predanju u braku. Za razliku od kulturnih normi grčko-rimskog svijeta koje su često isticale asimetrična prava i davale muškarcima znatno veću slobodu, apostol Pavao ovdje koristi potpuno simetričan jezik, obvezujući i muža i ženu na jednako ispunjavanje bračnih dužnosti.
Korištenje riječi 'dug' (ὀφειλή) i imperativa 'vratiti' naglašava da tijelo svakog supružnika pripada onom drugom. To nije jezik prisile, već jezik dubokog, uzajamnog i dragovoljnog darivanja u kojem oba partnera imaju jednaka prava i jednake odgovornosti u njegovanju bračne bliskosti i intimnosti.