Meni malo znači da mi sudite vi ili ljudski sud. Ni ja sam sebe ne sudim.
Meni malo znači da mi sudite vi ili ljudski sud. Ni ja sam sebe ne sudim.
Moja mi savjest, doista, ništa ne predbacuje, ali me to ne opravdava; onaj koji me sudi jest Gospodin.
Prema tome, ne sudite prije vremena, dok Gospodin ne dođe. On je taj koji će osvijetliti ono što je skriveno u tami i iznijeti na vidjelo nakane srca. Tada će svatko od Boga primiti hvalu koja mu pripada.
Zbog vas, braćo, ja sam ovo predstavio u drugom obliku, primjenjujući na Apolona i na sebe, da biste na našem primjeru naučili i ne biste se napuhali od gordosti suprotstavljajući se jedni drugima.
Što te izdvaja? Što imaš a da nisi primio? A ako si primio, zašto se uzoholjuješ kao da to nisi primio?
Prema tome, ne sudite prije vremena, dok Gospodin ne dođe. On je taj koji će osvijetliti ono što je skriveno u tami i iznijeti na vidjelo nakane srca. Tada će svatko od Boga primiti hvalu koja mu pripada.
Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne dođe, koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i objaviće savjete srdačne i tada će pohvala biti svakome od Boga.
ὥστε μὴ πρὸ καιροῦ τι κρίνετε ἕως ἂν ἔλθῃ ὁ κύριος, ὃς καὶ φωτίσει τὰ κρυπτὰ τοῦ σκότους καὶ φανερώσει τὰς βουλὰς τῶν καρδιῶν· καὶ τότε ὁ ἔπαινος γενήσεται ἑκάστῳ ἀπὸ τοῦ θεοῦ.¶
hōste mē pro kairou ti krinete he'ōs an elthē ho kurios hos kai phōtisei ta krupta tou skotous kai phanerōsei tas boulas tōn kardiōn kai tote ho epainos genēsetai hekastō apo tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Stoga ne prije vremena išta sudite, dok ne dođe Gospodin, koji i rasvijetlit će tajne tame i očitovat će namjere srca, i tada pohvala bit će svakome od Boga."
Stoga (ὥστε / hoste) - Veznik koji povezuje ovaj zaključak s prethodnim mislima o tome kako konačni sud pripada Bogu. Prije (πρὸ / pro) vremena (καιροῦ / kairou) - Grčki 'kairos' označava određeno, prikladno, eshatološko vrijeme, za razliku od pukog protoka vremena (chronos). Ovdje se misli na točno određeni trenutak Kristovog ponovnog dolaska i suda. Sudite (κρίνετε / krinete) - Od glagola 'krino'. U prezentu imperativa s negacijom 'ne' (μὴ) označava zabranu trajne prakse: 'prestanite suditi' ili 'nemojte imati naviku suđenja'. Gospodin (κύριος / kyrios) - Isus Krist u ulozi konačnog, suverenog Suca. Rasvijetlit će (φωτίσει / photisei) - Od 'photizo' (obasjati, donijeti svjetlo). Gramatički futur; teološki ukazuje na božansko prodiranje svjetla u sve što je skriveno ljudskim očima. Tajne tame (κρυπτὰ τοῦ σκότους / krypta tou skotous) - Odnosi se na ono što je skriveno u sjenama. 'Krypta' znači skrivene, tajne stvari, dok 'skotos' (tama) može označavati i samo pomanjkanje svjetla, ali i moralnu tamu. Očitovat će (φανερώσει / phanerosei) - Od 'phaneroo' (učiniti vidljivim, obznaniti). Futur aktiva; ono što je nejasno i nevidljivo postat će potpuno manifestirano. Namjere (βουλὰς / boulas) srca (καρδιῶν / kardion) - 'Boule' označava volju, savjet, nakanu ili plan. 'Kardia' u biblijskoj antropologiji nije samo središte emocija, već i uma, volje i najdubljih misaonih procesa. Sud se ne odnosi samo na djela, nego na unutarnje motive. Pohvala (ἔπαινος / epainos) - Odobravanje, priznanje. Naglašava se da konačna valjana procjena i priznanje ljudskog rada i života dolaze isključivo od Boga.
Ovaj stih (1. Korinćanima 4:5) donosi snažnu opomenu protiv ljudske sklonosti preuranjenom suđenju i vrednovanju tuđih, ali i vlastitih duhovnih zasluga. Apostol Pavao naglašava da ljudi jednostavno nemaju sposobnost niti autoritet vidjeti cijelu istinu, osobito tuđe skrivene motive i ono što je nevidljivo. Zbog toga se donošenje konačnih prosudbi mora odgoditi za 'kairos' – za to predviđeni dan Gospodinova dolaska.
Teološka poruka je istovremeno otrežnjujuća i duboko oslobađajuća. S jedne strane, upozorava da ništa ne može ostati skriveno pred božanskim svjetlom te da će naši najdublji motivi ('namjere srca') biti razotkriveni. S druge strane, oslobađa vjernike od tjeskobe ljudskih mišljenja i sudova, podsjećajući ih da jedino istinsko i pravedno vrednovanje, kao i konačna nagrada ('pohvala'), dolazi isključivo od Boga koji jedini sudi pravedno.