i mučimo se radeći svojim rukama. Vrijeđaju nas, mi blagoslivljamo; proganjaju nas, mi podnosimo;
i mučimo se radeći svojim rukama. Vrijeđaju nas, mi blagoslivljamo; proganjaju nas, mi podnosimo;
kleveću nas, a mi tješimo. Mi smo, sve do sada, takoreći, otpad svijeta, smeće zemaljsko.
Ja vam ovo ne pišem da bih vas postidio, već da vas upozorim, kao svoju ljubljenu djecu.
Naime, i kad biste imali deset tisuća odgajatelja u Kristu, ne biste imali više otaca. Ja sam onaj koji vas je po Evanđelju rodio u Kristu Isusu.
Potičem vas, dakle: budite moji nasljedovatelji.
Ja vam ovo ne pišem da bih vas postidio, već da vas upozorim, kao svoju ljubljenu djecu.
Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas učim kao svoju ljubaznu djecu.
οὐκ ἐντρέπων ὑμᾶς γράφω ταῦτα, ἀλλ᾽ ὡς τέκνα μου ἀγαπητὰ νουθετῶν.
ouk entrepōn humas graphō tauta all᾽ hōs tekna mou agapēta nouthetōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne posramljujući vas pišem ovo, nego kao djecu moju ljubljenu opominjući·"
Ne (Οὐκ, ouk): Negacija koja se veže uz particip 'posramljujući', negirajući autorovu namjeru da izazove sram ili osudu. posramljujući (ἐντρέπων, entrepōn): Particip prezenta aktivnog od glagola ἐντρέπω (entrepō). Doslovno znači 'okrenuti' ili 'natjerati nekoga da se okrene (u sebe)', što figurativno označava posramljivanje. Pavao naglašava da njegova oštra kritika nije namijenjena ponižavanju primatelja. vas (ὑμᾶς, hymas): Osobna zamjenica 2. lica množine u akuzativu, izravni objekt radnje. pišem (γράφω, graphō): Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine. Označava radnju pisanja poslanice. ovo (ταῦτα, tauta): Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda (doslovno 'ove stvari'). Odnosi se na prethodne, oštre riječi kritike u tekstu. nego (ἀλλʼ, allʼ): Skraćeni oblik od ἀλλά (alla) zbog sljedećeg samoglasnika u originalu. Snažan suprotni veznik koji uvodi izravan kontrast između motiva (ne da bi posramio, nego da bi opomenuo). kao (ὡς, hōs): Prilog za usporedbu, postavlja okvir roditeljskog odnosa prema čitateljima. djecu (τέκνα, tekna): Imenica u akuzativu množine od τέκνον (teknon). Za razliku od riječi 'huios' (sin, koja često naglašava pravni položaj ili nasljedstvo), 'teknon' naglašava prisnost, rođenje, obiteljsku vezu i duboku osobnu roditeljsku brigu. moju (μου, mou): Osobna zamjenica 1. lica jednine u genitivu, kojom Pavao izražava duboku povezanost i svoje duhovno očinstvo nad zajednicom. ljubljenu (ἀγαπητὰ, agapēta): Pridjev u akuzativu množine izveden iz imenice agapē (ἀγάπη). Označava najvišu, požrtvovnu i bezuvjetnu ljubav odabira, karakterističnu za evanđeoski odnos prema bližnjima. opominjući (νουθετῶν, nouthetōn): Particip prezenta aktivnog od glagola νουθετέω (noutheteō). Riječ je predivna složenica od νοῦς (nous - um) i τίθημι (tithēmi - staviti, smjestiti), što doslovno znači 'staviti u um'. Odnosi se na dobronamjernu opomenu s ciljem ispravljanja ponašanja i urazumljivanje iz ljubavi, a ne na puko i hladno kažnjavanje.
Ovaj stih (1. Korinćanima 4,14) duboko otkriva srce apostola Pavla i njegov istinski pastoralni pristup. Nakon što je u prethodnim stihovima bio izrazito oštar i koristio ironiju kako bi razotkrio ponos i podjele u korintskoj crkvi, Pavao ovdje zastaje kako bi pojasnio svoj pravi motiv. Njegova namjera nipošto nije slomiti njihov duh, poniziti ih ili im nanijeti trajnu sramotu pred drugima, već ih želi duhovno probuditi i konstruktivno korigirati. Korištenjem slike obiteljskog odnosa i nazivajući ih svojom 'ljubljenom djecom', Pavao pokazuje da je njegova ponekad tvrda riječ zapravo čin duboke empatije i ljubavi. Kroz glagol 'noutheteō' (staviti u um, urazumiti), snažno se naglašava da biblijski autoritet i crkvena disciplina nisu tu radi dominacije i kažnjavanja, već isključivo radi pedagoškog i brižnog usmjeravanja vjernika natrag na pravi put spasenja i posvećenja.