Što se tiče našeg brata Apolona, usrdno sam ga poticao da pođe k vama s braćom, ali on nikako nije htio sada doći; doći će kad bude imao vremena.
Što se tiče našeg brata Apolona, usrdno sam ga poticao da pođe k vama s braćom, ali on nikako nije htio sada doći; doći će kad bude imao vremena.
Bdijte, budite čvrsti u vjeri, budite muževni, budite snažni,
Činite sve s ljubavlju.
Još vas molim, braćo: vi znate da su Stefana i njegova obitelj prvine Ahaje te da su se posvetili služenju svetima.
Pokorite se, dakle, osobama takve vrijednosti i svakome tko dijeli njihov rad i trud.
Činite sve s ljubavlju.
Sve da vam biva u ljubavi.
πάντα ὑμῶν ἐν ἀγάπῃ γινέσθω.¶
panta humōn en agapē ginesthō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sve vaše u ljubavi neka biva."
Sve (grč. πάντα, panta)
Gramatičkinominativ srednjeg roda množine pridjeva πᾶς (pas). Teološki: obuhvaća cjelokupnost vjerničkog života; svako djelo, misao, odluka i riječ mora biti uključena, bez ikakve iznimke. Vaše (grč. ὑμῶν, hymōn)
Gramatičkiosobna zamjenica (σύ), 2. lice množine u genitivu posvojnom. Teološki: naglašava zajedničku i osobnu odgovornost čitave crkve za sve njihove postupke i odnose unutar zajednice. U (grč. ἐν, en)
Gramatičkiprimarni prijedlog koji uvijek dolazi s dativom, označava fiksnu poziciju, sferu ili stanje. Teološki: ukazuje na to da ljubav nije samo jedan od elemenata djelovanja, već duhovni 'prostor', temelj ili atmosfera unutar koje se aposlutno sve treba odvijati. Ljubavi (grč. ἀγάπῃ, agapē)
Gramatičkiimenica ženskog roda u dativu jednine. Teološki: 'agape' predstavlja najviši oblik ljubavi - voljnu, razumnu, nesebičnu i požrtvovnu ljubav posvećenu dobrobiti drugoga, utemeljenu na Božjem karakteru (kao u 1. Korinćanima 13), a ne na pukoj emociji. Neka biva / neka se čini (grč. γινέσθω, ginesthō)
Gramatičkiglagol γίνομαι (postajati, bivati, događati se), prezent imperativa, srednje/pasivno stanje, 3. lice jednine. Zbog starogrčkog sintaktičkog pravila, subjekt srednjeg roda množine (panta) uzima glagol u jednini. Teološki: upotreba imperativa u prezentu označava kontinuiranu, trajnu zapovijed. To nije poziv na jednokratni čin, već na trajno stanje, naviku i neprekidan način života.
Ovaj kratki stih (1. Korinćanima 16:14) predstavlja jedan od najvažnijih i najsažetijih sažetaka kršćanske etike. Apostol Pavao ne traži samo da vjernici posjeduju ljubav kao jednu od mnogih vrlina koje krase njihov život, već postavlja ljubav kao jedini ispravan temelj, atmosferu i apsolutni motiv svake ljudske akcije. Sve što vjernik jest i što god čini, mora izvirati iz nesebične, požrtvovne 'agape' ljubavi.
Snažan imperativ u prezentu naglašava da ovakav način postupanja nije samo ideal za izvanredne situacije, već mora postati stalan i trajan način života. Kroz ovaj redak, uči se da bez obzira na to koliko su naša djela velika, namjere ispravne ili duhovni darovi impresivni, bez ljubavi oni u potpunosti gube svoju suštinu i vrijednost u Božjim očima. To je poziv na duboku duhovnu zrelost u kojoj ljubav postaje ultimativno mjerilo svih stvari.