Naime, tijelo je jedno, a ipak ima više udova; ali svi udovi tijela, unatoč svojoj brojnosti, tvore jedno tijelo: isto je i s Kristom.
Naime, tijelo je jedno, a ipak ima više udova; ali svi udovi tijela, unatoč svojoj brojnosti, tvore jedno tijelo: isto je i s Kristom.
Jer, mi smo kršteni u jednom te istom Duhu da budemo samo jedno tijelo, Židovi ili Grci, robovi ili slobodni ljudi,
i svi smo bili napojeni jednim istim Duhom. Tijelo ne čini samo jedan ud, već više njih.
Ako noga kaže: "Budući da nisam ruka, nisam dio tijela",
bi li ono prestalo pripadati tijelu?
i svi smo bili napojeni jednim istim Duhom. Tijelo ne čini samo jedan ud, već više njih.
Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
καὶ γὰρ τὸ σῶμα οὐκ ἔστιν ἓν μέλος ἀλλὰ πολλά.
kai gar to sōma ouk estin hen melos alla polla
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I jer to tijelo ne jest jedan ud nego mnogi."
Καὶ (I / Također) - Grč. Καὶ (Kai) Veznik koji povezuje misao s prethodnim kontekstom, dodajući ili naglašavajući misao.
γὰρ (jer / naime) - Grč. γὰρ (gar) Objašnjavajući veznik. Uvodi logičan razlog za prethodnu tvrdnju.
τὸ σῶμα (to tijelo) - Grč. τὸ σῶμα (to soma) Određeni član 'to' i imenica 'soma' u nominativu srednjeg roda. Označava fizičko tijelo kao cjelinu, a teološki predstavlja Crkvu kao živi duhovni organizam, a ne puku organizaciju.
οὐκ ἔστιν (ne jest) - Grč. οὐκ ἔστιν (ouk estin) Čestica apsolutne negacije 'ouk' uz glagol 'eimi' (biti) u trećem licu jednine prezenta aktivnog indikativa. Izražava apsolutnu negaciju tvrdnje.
ἓν μέλος (jedan ud) - Grč. ἓν μέλος (hen melos) Broj 'hen' (jedan) i imenica 'melos' (ud, organ, dio) u nominativu srednjeg roda. Teološki ukazuje na pojedinog vjernika, ističući da tijelo apsolutno ne može biti svedeno na jedan jedini izolirani dio.
ἀλλὰ (nego / već) - Grč. ἀλλὰ (alla) Snažan suprotni veznik koji uvodi jasan i naglašen kontrast u odnosu na prethodno negiranu izjavu.
πολλά (mnogi) - Grč. πολλά (polla) Pridjev 'polys' (mnog, velik) u nominativu množine srednjeg roda. Teološki označava pluralitet, različitost darova i mnoštvo raznolikih udova koji su svi neophodni da bi sačinjavali puninu tijela.
Ovaj stih (1. Korinćanima 12,14) predstavlja samo srce teologije apostola Pavla o Crkvi kao mističnom Kristovom tijelu. Koristeći se neposrednom anatomskom metaforom, Pavao objašnjava duboku duhovnu stvarnost: baš kao što bi ljudsko tijelo prestalo biti tijelom kada bi se sastojalo od samo jednog organa, tako i vjernička zajednica gubi svoju bit ako ne uvažava širinu darova svojih pojedinaca.
Poruka snažno afirmira nužnost raznolikosti unutar jedinstva. Svaki je pojedinac ('ud') neophodan i ima svoju od Boga dodijeljenu ulogu, dok prava snaga cjeline ('tijela') leži u aktivnoj suovisnosti i sinergiji mnoštva različitih dijelova. Ovakav pristup istovremeno ruši svaku duhovnu oholost onih koji se smatraju važnijima i tješi one koji se osjećaju marginaliziranima, pokazujući da je mnoštvo različitosti božanski dizajn, a ne nedostatak.