Što se tiče mesa žrtvovanog idolima, razumljivo je da svi mi posjedujemo znanje. Znanje nadima, ali ljubav izgrađuje.
Što se tiče mesa žrtvovanog idolima, razumljivo je da svi mi posjedujemo znanje. Znanje nadima, ali ljubav izgrađuje.
Ako netko umišlja da nešto poznaje, on to još ne poznaje onako kako bi trebao.
Ali, ako netko voli Boga, on Mu je poznat.
Dakle, može li se jesti meso žrtvovano idolima? Mi znamo da nema nikakvog idola na svijetu i da nema drugoga boga osim Boga jedinoga.
Jer, iako ima tobožnjih bogova na Nebu i na zemlji, i mnogo bogova i gospodara -
Ali, ako netko voli Boga, on Mu je poznat.
A ako ko ljubi Boga, Bog ga je naučio.
εἰ δέ τις ἀγαπᾷ τὸν θεόν, οὗτος ἔγνωσται ὑπ᾽ αὐτοῦ.¶
ei de tis agapa ton theon houtos egnōstai hup᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako pak netko ljubi (tog) Boga, ovaj je spoznat od njega."
εἰ δέ τις (ako pak netko): Grč. εἰ (ei), δέ (de), τις (tis). 'εἰ' je pogodbeni veznik (ako), 'δέ' je suprotni veznik koji je postpozitivan (dolazi na drugom mjestu, prevodi se kao pak/ali), a 'τις' je neodređena zamjenica (netko). Ovaj početak uvodi uvjet, ali s naglaskom na to da je ovo suprotnost onima koji misle da samo "znaju" (kontekst 1. Korinćanima 8:1-2).
ἀγαπᾷ (ljubi/voli): Grč. ἀγαπᾷ, transliteracija: agapā. Od glagola ἀγαπάω (agapaō). Ovo je indikativ prezenta aktivnog (treće lice jednine). Riječ označava 'agape' ljubav - nesebičnu, voljnu, samopredajnu ljubav usmjerenu na drugoga. Ovdje označava kontinuiranu, aktivnu privrženost Bogu, a ne puku emociju.
τὸν θεόν (Boga): Grč. τὸν θεόν, transliteracija: ton theon. Imenica u akuzativu jednine s određenim članom ('ton'). Označava objekt ljubavi - samoga Boga.
οὗτος (ovaj / taj): Grč. οὗτος, transliteracija: houtos. Pokazna zamjenica u nominativu jednine. Snažno naglašava upravo tu specifičnu osobu koja ljubi Boga, izdvajajući je u rečenici kao onu koja prima posebno priznanje.
ἔγνωσται (je spoznat / poznat): Grč. ἔγνωσται, transliteracija: egnōstai. Od glagola γινώσκω (ginōskō). Gramatički se radi o indikativu perfekta pasivnog (treće lice jednine). Perfekt u grčkom jeziku označava prošlu radnju čiji rezultati i posljedice trajno ostaju u sadašnjosti. Pasiv ukazuje na to da subjekt prima radnju od Boga. Teološki, ovo znači da je Bog ovu osobu duboko, relacijski upoznao i usvojio u prošlosti, te da to stanje bliskog i intimnog odnosa trajno ostaje na snazi.
ὑπʼ αὐτοῦ (od njega / od Njegove strane): Grč. ὑπʼ αὐτοῦ, transliteracija: hyp' autou. Prijedlog ὑπό (hypo - zbog samoglasnika koji slijedi gubi zadnje slovo) s genitivom osobne zamjenice αὐτός (autos). Označava vršitelja radnje (odnosno Boga). Spoznaja ne dolazi od čovjekovog intelekta, već su inicijativa, odabir i potvrda u potpunosti od Boga.
Ovaj stih (1. Korinćanima 8:3) donosi predivan obrat u Pavlovom teološkom argumentu. Dok obično ljudsko znanje često vodi do duhovne oholosti i nadimanja, ljubav prema Bogu otkriva naš stvarni i ispravni položaj pred Njim. Prava vrijednost vjernika ne leži u tome koliko impresivno i intelektualno poznaje teološke istine, nego u neizmjernoj privilegiji da je on osobno poznat od strane Stvoritelja.
Stanje u kojem nas Bog 'poznaje' (izraženo perfektom pasivnim) nije puko kognitivno prepoznavanje činjenica, već relacijsko usvajanje, pripadnost i intimnost. Naša aktivna ljubav prema Bogu zapravo je samo dokaz, odjek i plod te dublje stvarnosti: spoznaje da smo već odabrani i vječno prepoznati kao Njegova djeca.