1. Korinćanima 5,2 — Prva poslanica Korinćanima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I vi napuhnuti ste, i ne radije tugovaste, da bude uklonjen iz sredine vaše onaj to djelo ovo učinivši?"

I (καὶ, kai) - Veznik koji povezuje ovu misao s prethodnim kontekstom. Ovdje naglašava zapanjenost i kontrast. vi (ὑμεῖς, hymeis) - Osobna zamjenica, 2. lice množine u nominativu. Pavao naglašava kolektivnu odgovornost zajednice. napuhnuti (πεφυσιωμένοι, pephysiōmenoi) - Od grčkog glagola φυσιόω (physioō). Particip perfekta pasivnog koji ukazuje na trajno stanje. Doslovno 'napuhati se (kao mijeh)'. Teološki označava teški duhovni ponos i aroganciju; korintska se zajednica hvalila svojom 'slobodom' umjesto da prepozna razorne posljedice grijeha. ste (ἐστέ, este) - Glagol 'biti' u prezentu, 2. lice množine. i (καὶ, kai) - Ovdje se koristi gotovo u suprotnom značenju, naglašavajući izostanak prave reakcije (u smislu 'a ne'). ne (οὐχὶ, ouchi) - Pojačana negacija (jača od običnog 'οὐ'), kojom Pavao izražava snažno neodobravanje. radije (μᾶλλον, mallon) - Prilog koji ukazuje na ono što je trebala biti ispravna, suprotna reakcija na postojeće stanje. tugovaste (ἐπενθήσατε, epenthēsate) - Od grčkog glagola πενθέω (pentheō). Aorist indikativa aktivnog. Znači duboko tugovati ili žalovati, riječ koja se često koristi za oplakivanje mrtvih. Teološko značenje ukazuje na to da težak grijeh (rodoskvrnuće) u zajednici zahtijeva duboko pokajanje, žalost i javnu pokoru crkve, a ne ravnodušnost ili ponos. da (ἵνα, hina) - Veznik namjere. Tugovanje nije trebalo biti samo osjećaj, već je trebalo dovesti do konkretnog djela. bude uklonjen (ἀρθῇ, arthē) - Od grčkog glagola αἴρω (airō). Aorist konjunktiva pasivnog. Znači dići, odnijeti ili ukloniti. U ovom kontekstu izražava nužnost crkvene discipline i izopćenja (isključenja) grešnika iz zajednice vjernika kako bi se sačuvala njezina čistoća. iz (ἐκ, ek) - Prijedlog koji označava izlazak ili odvajanje iz nečega. sredine (μέσου, mesou) - Imenica u genitivu (središte). Označava samu srž ili okrilje crkvene zajednice. vaše (ὑμῶν, hymōn) - Osobna zamjenica u genitivu množine. onaj (ὁ, ho) - Određeni član u nominativu koji uz particip supstantivizira glagol ('onaj koji'). to (τὸ, to) - Određeni član u akuzativu srednjeg roda, veže se uz imenicu 'djelo'. djelo (ἔργον, ergon) - Imenica u akuzativu srednjeg roda, označava čin ili postupak (ovdje konkretan čin nemorala). ovo (τοῦτο, touto) - Pokazna zamjenica, naglašava specifičnost i težinu prijestupa. učinivši (ποιήσας, poiēsas) - Od grčkog glagola ποιέω (poieō). Particip aorista aktivnog. Zajedno s članom ukazuje na počinitelja radnje: 'onaj koji je učinio'.

Ovaj stih iz Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 5,2) predstavlja oštru Pavlovu kritiku upućenu korintskoj crkvi zbog njihovog neadekvatnog odgovora na prisutnost teškog grijeha unutar njihove zajednice. Umjesto da budu pogođeni dubokom tugom i zgroženi nemoralom—do te mjere kao da oplakuju smrtnika—Korinćani su pokazali duhovnu oholost i aroganciju, vjerojatno pod krinkom pogrešno shvaćene kršćanske slobode i tolerancije.

Pavao ih poziva na radikalnu promjenu stava, zahtijevajući da njihova žalost rezultira konkretnom akcijom: strogom crkvenom disciplinom i uklanjanjem neokajanog grešnika iz njihove sredine. Cilj ove mjere nije prvenstveno puka kazna, nego očuvanje duhovne čistoće i svetosti čitave zajednice, kao i konačna nada da će takav čin potaknuti grešnika na iskreno pokajanje i obraćenje.