Pavao, pozvan biti apostolom Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Sosten,
Pavao, pozvan biti apostolom Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Sosten,
Crkvi Božjoj koja je u Korintu, onima koji su posvećeni u Kristu Isusu, pozvanima biti svetima sa svim onima koji na svakom mjestu zazivaju ime Gospodina Isusa Krista, njihovog i našeg Gospodina.
Vama milost i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista.
Zahvaljujem Bogu neprestano za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu.
Crkvi Božjoj koja je u Korintu, onima koji su posvećeni u Kristu Isusu, pozvanima biti svetima sa svim onima koji na svakom mjestu zazivaju ime Gospodina Isusa Krista, njihovog i našeg Gospodina.
Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu i njihovome i našemu:
τῇ ἐκκλησίᾳ τοῦ θεοῦ τῇ οὔσῃ ἐν Κορίνθῳ, ἡγιασμένοις ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ, κλητοῖς ἁγίοις, σὺν πᾶσιν τοῖς ἐπικαλουμένοις τὸ ὄνομα τοῦ κυρίου ἡμῶν Ἰησοῦ Χριστοῦ ἐν παντὶ τόπῳ, αὐτῶν τε καὶ ἡμῶν·
tēa ekklēsia tou theou tēa ousē en Korinthō hēgiasmenois en Christō Iēsou klētois hagiois sun pasin tois epikaloumenois to onoma tou kuriou hēmōn Iēsou Christou en panti topō autōn te kai hēmōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"crkvi Boga, posvećenima u Kristu Isusu, bivajućoj u Korintu, pozvanim svetima, sa svima prizivajućima ime Gospodina našega Isusa Krista u svakome mjestu, njihovom i našem"
crkvi - grč. ἐκκλησίᾳ (ekklēsiā); dativ jednine imenice ekklēsia. Riječ je složenica od 'ek' (iz) i 'kaleō' (zvati), doslovno 'sazvani' ili 'oni pozvani van'. Gramatički, dativ označava primatelja. Teološki, ukazuje na to da crkva nije fizička zgrada već živa zajednica ljudi koje je Bog pozvao iz svijeta u zajedništvo sa sobom.
Boga - grč. θεοῦ (theou); genitiv jednine imenice theos. Ovaj posvojni genitiv jasno izriče Božje vlasništvo nad crkvom. Ona nije ljudska tvorevina, nije Pavlova niti korintska, nego pripada isključivo Bogu.
posvećenima - grč. ἡγιασμένοις (hēgiasmenois); particip perfekta pasivnog glagola hagiazō (posvetiti). Perfekt u grčkom jeziku ovdje ima ključnu ulogu jer označava dovršenu prošlu radnju čije posljedice trajno ostaju u sadašnjosti. Vjernici su već posvećeni i ostaju u tom stanju. Pasiv ('božanski pasiv') pokazuje da nisu posvetili sami sebe svojim trudom, nego je Bog taj koji je izvršio posvećenje.
u Kristu Isusu - grč. ἐν Χριστῷ Ἰησοῦ (en Christō Iēsou); prijedlog 'en' s dativom. Ovo je karakteristična Pavlova fraza koja označava mistično jedinstvo i životnu sjedinjenost vjernika s Kristom. Kršćanska posvećenost i identitet izviru isključivo iz te organske povezanosti.
bivajućoj - grč. οὔσῃ (ousē); particip prezenta aktivnog glagola eimi (biti). Ovaj particip naglašava stvarnu, zemaljsku i lokalnu prisutnost univerzalne Božje crkve u specifičnom gradu (Korintu).
pozvanim svetima - grč. κλητοῖς ἁγίοις (klētois hagiois); pridjevi u dativu množine. Riječ 'hagios' znači 'odvojen' za Boga, svet i čist. Riječ 'klētos' (pozvan) pokazuje da je ta svetost rezultat Božjeg suverenog poziva i milosti, a ne ljudskog postignuća.
prizivajućima - grč. ἐπικαλουμένοις (epikaloumenois); particip prezenta srednjeg glasa s aktivnim značenjem glagola epikaleō. Prezent ukazuje na stalnu, kontinuiranu radnju vjernika. U Starom zavjetu 'prizivati Ime' označava štovanje, molitvu i potpunu ovisnost o Jahvi. Pavao ovdje tu starozavjetnu praksu primjenjuje izravno na Isusa Krista.
ime Gospodina našega - grč. τὸ ὄνομα τοῦ κυρίου ἡμῶν (to onoma tou kyriou hēmōn). 'Ime' u biblijskom smislu predstavlja samu osobu, njezin karakter, prisutnost i autoritet. Titula 'kyrios' (Gospodin) označava apsolutnog gospodara, a u Septuaginti (grčkom prijevodu Starog zavjeta) kyrios se koristi kao direktni prijevod za Božje ime Jahve (JHVH), čime se Isusu pripisuje potpuni božanski status.
Ovaj uvodni stih Prve poslanice Korinćanima (1 Kor 1,2) sadrži izvanredno bogatu teologiju o prirodi i identitetu Crkve. Pavao definira kršćane primarno prema njihovom odnosu s Bogom – oni su odvojeni i posvećeni Njegovim djelovanjem, i to isključivo po sjedinjenosti s Kristom Isusom. Iako fizički žive u poganskom i duboko iskvarenom Korintu, njihov istinski, vječni identitet leži u činjenici da su Božji 'pozvani sveti', te da pripadaju Njemu.
Nadalje, stih jasno naglašava univerzalnost kršćanske Crkve i daje rano, snažno svjedočanstvo o božanstvu Isusa Krista. Zajedničko i najvažnije obilježje svih kršćana 'u svakom mjestu' jest to da kontinuirano 'prizivaju ime Gospodina' Isusa, iskazujući Mu božansko štovanje i molitvu. Time Pavao suptilno podsjeća Korinćane da oni nisu izolirana duhovna elita koja djeluje po vlastitim pravilima, već su dio jedne, jedinstvene i univerzalne obitelji štovatelja Isusa Krista.