I da ne damo svoje kćeri narodima zemlje, a njihove kćeri ne uzmemo za svoje sinove.
I da ne damo svoje kćeri narodima zemlje, a njihove kćeri ne uzmemo za svoje sinove.
A od naroda zemlje koji donose robu i svakovrsno žito za prodaju u subotnji dan, nećemo kupovati ni u subotu ni u sveti dan; ostavljat ćemo sedmu godinu i otpuštati svaki dug.
Preuzeli smo na sebe obvezu da svake godine dajemo trećinu šekela za službu u domu našega Boga.
za postavljeni kruh, za stalni prinos i stalnu paljenicu, za subote, mlađake i blagdane, za svetinje i za okajnice da se okaje Izrael, te za svaku službu u kući Boga našega.
Mi, svećenici, leviti i narod, bacismo ždrijebove za prinos drva, da ih po domovima svojih otaca donosimo u dom Boga našega u određena vremena iz godine u godinu, za paljenje na žrtveniku Jahve, Boga našega, kao što je zapisano u Zakonu.
Preuzeli smo na sebe obvezu da svake godine dajemo trećinu šekela za službu u domu našega Boga.
I postavismo sebi uredbu da dajemo svake godine trećinu sikla na službu u dom Boga svojega:
וְהֶעֱמַדְנוּ עָלֵינוּ מִצְוֹת לָתֵת עָלֵינוּ שְׁלִשִׁית הַשֶּׁקֶל בַּשָּׁנָה לַעֲבֹדַת בֵּית אֱלֹהֵֽינוּ
ve./he.'e.Mad.nu 'a.Lei./nu mitz.Vot la./Tet 'a.Lei./nu she.li.Shit ha./She.kel ba./sha.Nah la./'a.vo.Dat beit 'e.lo.Hei./nu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I postavismo na nas zapovijedi dati na nas trećinu šekela u godini za službu doma Boga našega."
1. I postavismo na nas Izvornik: וְהֶעֱמַדְנוּ עָלֵינוּ [vehe'emadnu 'aleynu] Gramatika: Glagol עָמַד ('amad - stajati) u Hifil konjugaciji (kauzativ), 1. lice množine perfekta s veznikom waw, popraćen prijedlogom עַל ('al) sa sufiksom. U Hifilu znači 'učiniti da stoji', 'postaviti' ili 'uspostaviti'. Značenje: Ovaj izraz označava dobrovoljno, ali čvrsto preuzimanje obveze. Narod svjesno i službeno uspostavlja pravilo i nameće ga samom sebi kao trajnu dužnost.
2. zapovijedi Izvornik: מִצְוֺת [mitsot] Gramatika: Ženska imenica u množini, od jednine מִצְוָה (mitsvah), izvedeno od korijena צָוָה (tsavah - zapovjediti, narediti). Značenje: Iako se riječ najčešće odnosi na božanske zapovijedi (Toru), ovdje označava odredbe koje je zajednica sama sebi propisala. Time tim odredbama daju formalni i sveti status zakonske obveze.
3. dati Izvornik: לָתֵת [latet] Gramatika: Infinitiv konstruktni glagola נָתַן (natan - dati, staviti) s prijedlogom ל (le - za, da). Zbog asimilacije i ispadanja suglasnika korijena, oblik se svodi na 'tet'. Značenje: Ovaj infinitiv označava svrhu prethodno spomenutih zapovijedi. Izražava kontinuiranu akciju davanja koja se očekuje i preuzima od strane svakog člana zajednice.
4. trećinu šekela Izvornik: שְׁלִשִׁית הַשֶּׁקֶל [shelishiyt hashekel] Gramatika: Konstruktni lanac (smihut) u kojem je šekel određen članom ה (ha). Riječ 'shelishiyt' ovdje služi kao razlomak (trećina). Značenje: Ovo je prilagodba obveznog hramskog poreza iz Knjige Izlaska koji je iznosio pola šekela. Zbog teških ekonomskih prilika povratnika iz Babilona, iznos je smanjen na trećinu kako bi bio provediv.
5. za službu Izvornik: לַעֲבֹדַת [la'avodat] Gramatika: Imenica עֲבֹדָה ('avodah) u konstruktnom stanju vezana uz prijedlog ל (le - za). Korijen עָבַד ('avad) obuhvaća rad, služenje i bogoslužje. Značenje: Termin označava ne samo obredno bogoslužje već i cjelokupno funkcioniranje Hrama, uključujući fizički rad i održavanje. Rad i bogoslužje su ovdje jezično i teološki nerazdvojni.
6. doma Boga našega Izvornik: בֵּית אֱלֹהֵֽינוּ [beyt 'eloheynu] Gramatika: Konstruktni lanac koji se sastoji od riječi בַּיִת (bayit - kuća) i imenice אֱלֹהִים ('elohim - Bog) sa sufiksom za 1. lice množine. Značenje: Hram se intimno naziva 'domom', a Bog se prisvaja kao 'naš Bog'. Time se naglašava duboka osobna i relacijska vezanost zajednice uz mjesto Božje prisutnosti.
Ovaj stih (koji se u hebrejskoj Bibliji nalazi u Nehemiji 10:33, a u nekim prijevodima 10:32) svjedoči o dubokoj obnovi i predanosti židovske zajednice nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Umjesto da čekaju vanjsku prisilu, pripadnici naroda preuzimaju inicijativu, sami sebi uspostavljaju propise i obvezuju se na redovito financiranje Hrama. Ovakav čin predstavlja zrelost vjerničke zajednice koja preuzima punu odgovornost za održavanje svog duhovnog središta.
Posebno je znakovito prilagođavanje propisa o hramskom porezu. Dok izvorna odredba iz Knjige Izlaska (30:13) propisuje da svatko treba dati pola šekela, povratnici su zbog osiromašenosti i teške ekonomske situacije prilagodili taj iznos na trećinu šekela. To pokazuje izvanrednu praktičnu mudrost i fleksibilnost zajednice koja želi ispuniti svoju vjersku dužnost u skladu s trenutnim mogućnostima, osiguravajući da 'služba doma Boga našega' ni u oskudici ne bude prekinuta.