Kralju, Bog Svevišnji dao je kraljevstvo, veličinu, čast i veličanstvo tvome ocu Nabukodonozoru.
Kralju, Bog Svevišnji dao je kraljevstvo, veličinu, čast i veličanstvo tvome ocu Nabukodonozoru.
I zbog veličanstva koje mu je dao, svi narodi, plemena i jezici drhtahu i bojahu se pred njim. Koga je htio, ubijaše, a koga je htio, ostavljaše na životu; koga je htio, uzvisivaše, a koga je htio, ponižavaše.
A kada se njegovo srce uzvisilo i duh njegov otvrdnuo u oholosti, bi svrgnut s prijestolja svoga kraljevstva i oduzeše mu slavu.
Bijaše prognan od sinova ljudskih i srce njegovo bi izjednačeno sa zvijerima, a prebivalište mu bijaše s divljim magarcima; hraniše ga travom kao goveda te se tijelo njegovo kvasaše od rose s Nebesa, dok ne spozna da Bog Svevišnji vlada u kraljevstvu ljudi i nad njim postavlja onoga koga On hoće.
A ti, sine njegov Baltazare, nisi ponizio svoje srce, premda si sve ovo znao.
A kada se njegovo srce uzvisilo i duh njegov otvrdnuo u oholosti, bi svrgnut s prijestolja svoga kraljevstva i oduzeše mu slavu.
Ali kada mu se podiže srce i duh mu se posili u oholosti, bi smetnut s carskoga prijestola svojega, i uzeše mu slavu.
וּכְדִי רִם לִבְבֵהּ וְרוּחֵהּ תִּֽקְפַת לַהֲזָדָה הָנְחַת מִן כָּרְסֵא מַלְכוּתֵהּ וִֽיקָרָה הֶעְדִּיוּ מִנֵּֽהּ
u./khe./Di rim li.Ve/h ve./ru.Che/h tik.Fat la./ha.za.Dah ha.ne.Chat min- ka.re.Se' mal.khu.Te/h vi./ka.Rah/' he'.Di.yu mi.Ne/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kada se uzvisilo srce njegovo i duh njegov otvrdnuo za oholost, spušten je s prijestolja kraljevstva svoga i slavu oduzeli su od njega"
1. srce njegovo Izvornik: לִבְבֵהּ [li.Ve/h] Gramatika: Imenica 'levav' (srce) nosi pronominalni sufiks trećeg lica jednine. U spoju s prethodnim glagolom 'rim' (Peal perfekt, uzvisiti se) označava svršeno stanje uzdizanja. Značenje: Srce se u biblijskoj misli smatra središtem volje, intelekta i donošenja odluka. Njegovo 'uzdizanje' označava početak oholosti, samodostatnosti i opasne pobune protiv Božjeg suvereniteta.
2. duh njegov otvrdnuo Izvornik: וְרוּחֵהּ תִּֽקְפַת [ve./ru.Che/h tik.Fat] Gramatika: Glagol 'tikfat' je Peal perfekt u ženskom rodu, slažući se s imenicom 'ruach' (duh) koja je ženskog roda. Njegovo osnovno značenje je postati jak, čvrst ili krut. Značenje: Izraz slikovito opisuje unutarnje stanje tvrdoglavosti i nesalomljivosti. Duh koji postaje 'krut' gubi poniznost i osjetljivost, te se iz ponosa odbija podložiti Bogu.
3. za oholost Izvornik: לַהֲזָדָה [la./ha.za.Dah] Gramatika: Ovo je aramejski Haphel infinitiv s prijedlogom 'lamed' (za/na), tvoren od korijena 'zud' koji znači ključati ili drsko postupati. Haphel oblik ovdje naglašava aktivno, namjerno iskazivanje ponosa. Značenje: Riječ ukazuje na arogantno, drsko djelovanje koje prelazi sve granice umjerenosti. Prikazuje vrhunac vladarove zablude o vlastitoj neprikosnovenosti i ljudskoj veličini.
4. spušten je Izvornik: הָנְחַת [ha.ne.Chat] Gramatika: Glagol je u Hophal perfektu (pasivni kauzativ) od aramejskog korijena 'nechat' (sići). Ovaj pasivni oblik doslovno se može prevesti kao 'bio je prisiljen sići' ili 'oboren je'. Značenje: Pasiv naglašava da vladar nije samovoljno odstupio s trona, već ga je naglo srušila viša, božanska sila. Bog je taj koji oholima oduzima moć i vraća ih u poniženje iz kojeg su potekli.
5. i slavu oduzeli su Izvornik: וִֽיקָרָה הֶעְדִּיוּ [vi./ka.Rah/' he'.Di.yu] Gramatika: Glagol 'he'diyu' je Haphel perfekt u trećem licu množine od korijena 'adah' (ukloniti, proći). Imenica 'yekarah' u emfatičkom je stanju i funkcionira kao objekt u akuzativu. Značenje: Oduzimanje slave predstavlja potpuni gubitak kraljevskog dostojanstva i časti. Korištenje trećeg lica množine čest je biblijski idiom za bezlični pasiv ('oduzeta mu je') ili za izravno djelovanje nebeskih sila.
Ovaj stih u središte stavlja teološku suprotnost između ljudske oholosti i Božjeg suvereniteta, opisujući pad kralja Nebukadnezara kao arhetipski primjer božanskog suda nad ljudskim ponosom. Prvi dio stiha usredotočuje se na opasno unutarnje stanje vladara – njegovo srce i duh su se 'uzvisili' i 'otvrdnuli', što jasno ukazuje na samodostatnost i svjesnu pobunu protiv Boga.
Drugi dio stiha odgovara naglom promjenom okolnosti, odnosno padom s trona i gubitkom slave. Pri tome pasivni i bezlični glagolski oblici naglašavaju da Bog suvereno i pravedno intervenira u ljudsku povijest. Poruka je bezvremenska: bez obzira na razinu ljudske moći i slave, oholost neumitno vodi do pada, a pravi Vladar je onaj koji po svojoj volji postavlja i svrgava zemaljske kraljeve.