I jedno more te dvanaest goveda pod morem.
I jedno more te dvanaest goveda pod morem.
Lonce, lopate i škropionice. Sve te posude koje je Hiram načinio kralju Salomonu za Dom Jahvin bile su od uglačane mjedi.
U ravnici Jordana kralj ih je izlio u glinenoj zemlji između Sukota i Sartana.
Salomon ostavi sve posude zbog vrlo velikoga mnoštva; težina tuča nije utvrđena.
Salomon izradi sve predmete koji bijahu u kući Jahvinoj: zlatni žrtvenik i stol od zlata na kojemu je bio kruh Lica.
U ravnici Jordana kralj ih je izlio u glinenoj zemlji između Sukota i Sartana.
To je car salivao u ravnici Jordanskoj u zemlji ilovači između Sohota i Sartana.
בְּכִכַּר הַיַּרְדֵּן יְצָקָם הַמֶּלֶךְ בְּמַעֲבֵה הָאֲדָמָה בֵּין סֻכּוֹת וּבֵין צָרְתָֽן
be./khi.Kar hai./yar.Den ye.tza.Ka/m ha./Me.lekh be./ma.'a.Veh ha./'a.da.Mah bein su.Kot u./Vein tza.re.Tan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"U ravnici Jordana izlio ih je kralj u debljini zemlje između Sukota i između Cartana."
1. U ravnici Izvornik: בְּכִכַּר [bekhikar] Gramatika: Prijedlog בְּ (be) 'u' spojen s imenicom כִכַּר (kikar) u konstruktnom stanju (status constructus) koje označava pripadnost. Imenica osnovno znači 'krug', a ovdje označava kružnu ravnicu. Značenje: Odnosi se na prostranu dolinu rijeke Jordan (Kikar ha-Yarden), geografski specifično područje čije je tlo bilo pogodno za velike metalurške radove.
2. izlio ih je Izvornik: יְצָקָם [yetsakam] Gramatika: Glagol יָצַק (yatsaq) 'izliti, lijevati', u perfektu (qal), 3. lice jednine muškog roda, s dodanim pronominalnim sufiksom 3. lica množine (ih). Značenje: Ukazuje na složen tehnološki proces lijevanja bronce koji zahtijeva iznimnu vještinu. Naglašava transformaciju sirovine u svete predmete namijenjene za Hram.
3. kralj Izvornik: הַמֶּלֶךְ [hamelekh] Gramatika: Imenica מֶלֶךְ (melekh) 'kralj' s određenim članom הַ (ha). Ovdje djeluje kao subjekt rečenice. Značenje: Odnosi se na kralja Salomona, prikazujući ga kao vrhovnog organizatora i pokrovitelja izgradnje Hrama koji koristi resurse cijelog kraljevstva za Božje prebivalište.
4. u debljini (glini) Izvornik: בְּמַעֲבֵה [bema'ave] Gramatika: Prijedlog בְּ (be) 'u' uz imenicu מַעֲבֶה (ma'aveh) 'debljina, zbijenost' u konstruktnom stanju. Veže se uz sljedeću riječ koja označava zemlju. Značenje: Tehnički izraz koji ukazuje na gustu, zbijenu ilovaču ili glinu. Specifična vrsta tla na tom mjestu bila je ključna za izradu kalupa koji su mogli izdržati temperature rastaljenog metala.
5. zemlje Izvornik: הָאֲדָמָה [ha'adama] Gramatika: Imenica אֲדָמָה (adama) 'zemlja, tlo' s određenim članom הָ (ha). Značenje: Oslikava kako se najobičniji, profani materijal (zemlja, ista ona od koje je stvoren čovjek) koristi i posvećuje u procesu stvaranja svetih predmeta za bogoštovlje.
6. između ... i između Izvornik: בֵּין ... וּבֵין [beyn ... uveyn] Gramatika: Prijedlog בֵּין (beyn) 'između' ponovljen je dvaput uz veznik ו (u) 'i', što je standardni hebrejski idiom za izražavanje raspona između dvije točke. Značenje: Geografski precizno locira ljevaonicu, naglašavajući povijesnu i prostornu ukorijenjenost biblijskog izvještaja u stvarni krajolik Bliskog istoka. Imena: - Jordan [הַיַּרְדֵּן / hayarden] (rijeka) Znači: Onaj koji silazi Tvorba: Ime dolazi od hebrejskog korijena יָרַד (yarad) što znači 'sići', 'spustiti se' ili 'teći prema dolje', oslikavajući činjenicu da rijeka strmoglavo silazi prema Mrtvom moru.
- Sukot [סֻכּוֹת / sukot] (grad) Znači: Sjenice, šatori Tvorba: Riječ je množina hebrejske imenice סֻכָּה (sukkah) koja označava sjenicu, zaklon ili kolibu ispletenu od granja (izvedeno od korijena sakakh - prekriti, isplesti). Tekst objašnjava: U Postanku 33,17 tekst objašnjava da je Jakov na tom mjestu sagradio kuću i napravio sjenice (sukot) za svoju stoku, te je zbog toga mjesto prozvano Sukot.
- Cartan [צָרְתָֽן / tsartan] (grad) Znači: Etimologija je nepoznata. Tvorba: Etimologija imena je nesigurna i nema pouzdanog konsenzusa. Neki znanstvenici ga pokušavaju povezati s korijenom צָרַר (tsarar) u smislu 'usko mjesto' ili 'utvrda', ali to ostaje samo nagađanje.
Ovaj stih iz Prve knjige o kraljevima 7,46 (te paralelno iz 2. Ljetopisa 4,17) donosi fascinantan tehnički i povijesni detalj o izgradnji Salomonovog Hrama. Njegova glavna poruka leži u utemeljenosti grandioznog teološkog projekta u opipljivoj, zemaljskoj stvarnosti. Sveti hramski inventar od bronce – poput golemog 'mjedenog mora' i dvaju velikih stupova – nije nastao nekim čudom iz zraka, nego je zahtijevao prljav, rudarski i ljevački rad u dubokim jamama od gline, smještenima u specifičnoj mikroklimi i geološkom okruženju doline Jordana, daleko od svetog brda u Jeruzalemu.
Teološki gledano, tekst suptilno ukazuje na sinergiju ljudskog rada, sirovih prirodnih resursa i Božjeg nauma. Uporaba obične, guste zemlje ('ha'adama') za izradu kalupa iz kojih izlaze najsvetiji predmeti predstavlja predivnu sliku posvećenja tvarnog svijeta. Ovdje blato i glina, obrađeni mudrošću i vještinom koju je Bog povjerio ljudima, postaju nužan i neodvojiv korak u stvaranju svetog prostora namijenjenog susretu čovjeka i Boga.