I oni sebi sagradiše uzvišice, stupove i ašere na svakom visokom brežuljku i pod svakim zelenim stablom.
I oni sebi sagradiše uzvišice, stupove i ašere na svakom visokom brežuljku i pod svakim zelenim stablom.
Bilo je čak i hramskih bludnika u zemlji; činili su po svim gnusobama naroda koje je Jahve protjerao ispred sinova Izraela.
Pete godine kralja Roboama uzađe Šišak, kralj Egipta, na Jeruzalem.
Uze riznice Doma Jahvina i riznice kraljeva dvora, sve uze; uze i sve zlatne štitove koje načini Salomon.
Kralj Roboam načini umjesto njih mjedene štitove i povjeri ih zapovjednicima stražara koji su čuvali ulaz u kraljev dvor.
Pete godine kralja Roboama uzađe Šišak, kralj Egipta, na Jeruzalem.
A pete godine carovanja Rovoamova dođe Sisak car Misirski na Jerusalim.
וַיְהִי בַּשָּׁנָה הַחֲמִישִׁית לַמֶּלֶךְ רְחַבְעָם עָלָה שִׁישַׁק מֶֽלֶךְ מִצְרַיִם עַל יְרוּשָׁלִָֽם
va/y.Hi ba./sha.Nah ha./cha.mi.Shit la./Me.lekh re.chav.'Am 'a.Lah shu.shak Me.lekh- mitz.Ra.yim 'al- ye.ru.sha.Lim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi u godini petoj kralju Roboamu, uzađe Šišak, kralj Egipta, na Jeruzalem."
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [vayhiy] Gramatika: Vav-konsekutiv (waw-consecutive) s imperfektom glagola 'hayah' (biti). U biblijskom hebrejskom ovo je standardni oblik za uvođenje novog narativnog niza i izražavanje prošlih događaja. Značenje: Izraz naglašava povijesni kontinuitet i Božju suverenost nad vremenom. Označava da se opisani događaji nužno i logično nastavljaju na ono što je prethodilo u biblijskom narativu.
2. u godini petoj Izvornik: בַּשָּׁנָה הַחֲמִישִׁית [bashana hachamiyshiyt] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je s određenim članom i imenicom 'shanah' (godina), uz redni broj 'chamishit' (peta) koji se s imenicom slaže u ženskom rodu. Značenje: Ova precizna kronološka oznaka daje izvještaju snažnu povijesnu autentičnost. Ona locira događaj točno u vrijeme kada je judejsko kraljevstvo doživljavalo duhovni pad nakon Salomonove smrti.
3. uzađe Izvornik: עָלָה ['ala] Gramatika: Qal perfekt, treće lice jednine muškog roda od glagolskog korijena 'ayin-lamed-he' (uzaći, popeti se). Značenje: Glagol se redovito koristi u vojnom kontekstu za napredovanje vojske na neprijateljski teritorij. Teološki i topografski odražava činjenicu da je Jeruzalem smješten na uzvisini te se k njemu uvijek duhovno i doslovno 'uzlazi'.
4. na Izvornik: עַל ['al] Gramatika: Prijedlog koji u osnovi znači 'na', 'nad' ili 'preko', a u ovom kontekstu poprima adversativno značenje ('protiv', 'na'). Značenje: U ratnom diskursu ovaj prijedlog izražava jasno neprijateljstvo i agresiju, usmjeravajući radnju prema Jeruzalemu kao izravnoj meti vojnog udara. Imena: - Roboam [רְחַבְעָם / rechav'am] (osoba) Znači: narod se raširio / narod se umnožio Tvorba: Ime je tvoreno od glagolskog korijena 'rachav' (raširiti se, biti prostran) i imenice 'am' (narod, puk).
- Šišak [שושק / שִׁישַׁק / shvshk / shiyshak] (osoba) Znači: Nije hebrejsko ime, etimologija nepoznata. Tvorba: Ovo je hebrejska transliteracija staroegipatskog imena faraona Šošenka I., osnivača 22. egipatske dinastije. Tekst u izvorniku sadrži posebnost gdje Ketiv (zapisano) glasi 'Šušak', a Qere (čitano) glasi 'Šišak'.
- Egipat [מִצְרַיִם / mitsrayim] (pokrajina) Znači: dvije tjeskobe / dvije utvrde Tvorba: Hebrejsko ime za Egipat koristi dualni nastavak '-ayim', što najvjerojatnije odražava povijesnu podjelu na Gornji i Donji Egipat. Dolazi od korijena 'matsor' koji označava opsadu, tjeskobu ili utvrdu.
- Jeruzalem [יְרוּשָׁלִָֽם / yerushalaim] (grad) Znači: temelj mira / grad Šalema Tvorba: Ime najvjerojatnije dolazi od zapadnosemitskog korijena 'yarah' (osnovati, utemeljiti) i imena kanaanskog božanstva 'Šalem', ili same riječi 'šalom' (mir). Masoretska vokalizacija sugerira oblik duala (označavajući Gornji i Donji grad), iako najstariji izvori ne ukazuju na dvobrojni nastavak.
Ovaj stih (koji se nalazi u 1. Kraljevima 14:25 i gotovo identično u 2. Ljetopisa 12:2) bilježi ključan povijesni trenutak: prvi veliki strani vojni pohod na Judu nakon podjele kraljevstva, pod vodstvom egipatskog faraona Šišaka oko 925. godine prije Krista. Ovaj je događaj od goleme važnosti jer predstavlja jedan od prvih sigurnih sinkronizama između biblijskog teksta i izvanbiblijskih izvora, s obzirom na to da je faraonov pohod zabilježen i u egipatskim kronikama na reljefu u Karnaku.
Teološki gledano, ovaj invazivni pohod predstavlja mnogo više od tek pukog vojnog poraza. Biblijski pisci prikazuju napad na Jeruzalem kao instrument Božje discipline usmjerene protiv kralja Roboama i judejskog naroda zbog njihove nagle duhovne apostazije nedugo nakon Salomonove smrti. Oduzimanje hramskog blaga koje slijedi označava kraj zlatnog doba Izraela i materijalno očitovanje posljedica koje nastaju kada narod napusti svoj Savez s Bogom.