Ljudi Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri.
Ljudi Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina četrdeset i tri.
Ljudi Rame i Gabe, šest stotina dvadeset i jedan.
Ljudi iz Mikmasa: sto dvadeset i dva.
Ljudi Betela i Aja, sto dvadeset i tri.
Ljudi iz drugoga Neba: pedeset i dva;
Ljudi iz Mikmasa: sto dvadeset i dva.
Ljudi iz Mihmasa sto i dvadeset i dva;
אַנְשֵׁי מִכְמָס מֵאָה וְעֶשְׂרִים וּשְׁנָֽיִם
'an.Shei mikh.Mas me.'Ah ve./'es.Rim u./she.Na.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ljudi Mikmasa stotinu i dvadeset i dva"
1. Ljudi Izvornik: אַנְשֵׁי [anshey] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, nalazi se u 'status constructus' (veznom stanju) prema imenu grada. To u hebrejskom jeziku označava pripadnost ili podrijetlo. Značenje: Ovaj pojam se u biblijskim rodoslovljima i popisima najčešće odnosi na odrasle muškarce i glave obitelji. Oni ovdje predstavljaju cjelokupnu povratničku zajednicu.
2. Mikmasa Izvornik: מִכְמָס [mikhmas] Gramatika: Vlastita imenica, toponim, funkcionira kao apsolutni oblik (nomen rectum) na koji se naslanja prethodna riječ u veznom stanju. Značenje: Zemljopisna odrednica pruža povijesni identitet povratnicima. Ona ih izravno povezuje s djedovskom baštinom i područjem koje su generacijama prije morali napustiti zbog sužanjstva.
3. stotinu i dvadeset i dva Izvornik: מֵאָה וְעֶשְׂרִים וּשְׁנָֽיִם [me'a ve'esriym ushnayim] Gramatika: Brojčana sintagma sastavljena od glavnih brojeva povezanih veznikom 'waw' (i). Konstruirana je nizanjem od najvećeg prema najmanjem broju. Značenje: Precizno navođenje točnog broja osoba naglašava povijesnu vjerodostojnost izvještaja. Teološki gledano, ističe važnost svakog pojedinca koji sudjeluje u Božjem planu obnove Izraela. Imena: - Mikmas [מִכְמָס / mikhmas] (grad) Znači: Skriveno mjesto, skrovište Tvorba: Ime se izvodi od hebrejskog korijena כָּמַס (kamas), koji znači sakriti, skloniti ili sigurno pohraniti.
Ovaj stih, dio iscrpnog popisa izraelskih povratnika iz babilonskog sužanjstva (zapisanog u Ezri 2 i Nehemiji 7), dokumentira povratak stanovnika grada Mikmasa. Iako naizgled služi isključivo kao administrativna bilješka, popis nosi duboku poruku o vjernosti, kontinuitetu i ispunjenju Božjeg obećanja o povratku u Obećanu zemlju.
Precizno bilježenje broja muškaraca, kojih je točno stotinu i dvadeset i dva, pokazuje da se obnova nakon progonstva nije ticala samo apstraktnog naroda u cjelini, već konkretnih ljudi i obitelji. Njihov povratak u drevne gradove poput Mikmasa značio je ponovno prisvajanje nasljedstva te fizičku i duhovnu obnovu saveza između Boga i Njegovog naroda.