Nehemija 7,13 — Knjiga Nehemijina

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"sinovi Zatua osam stotina četrdeset i pet"

1. sinovi Izvornik: בְּנֵי [beney] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, nalazi se u konstruktnom stanju (status constructus) od osnovne riječi 'ben' (sin). Značenje: U biblijskim rodoslovljima ova riječ rijetko označava samo neposredne biološke sinove; ona ukazuje na sve potomke, klan ili proširenu obitelj jednog praoca.

2. osam stotina Izvornik: שְׁמֹנֶה מֵאוֹת [shemone me'ot] Gramatika: Broj 'osam' u apsolutnom stanju, vezan s imenicom 'stotina' ('me'a') u množini. U hebrejskom jeziku stotine se tvore dodavanjem broja jedinica ispred riječi za stotinu. Značenje: Broj ukazuje na minuciozno demografsko vođenje zapisa te ukazuje na relativnu brojnost Zatuovog klana u povratničkoj zajednici.

3. četrdeset Izvornik: אַרְבָּעִים ['arba'iym] Gramatika: Glavni broj, oblik za množinu od broja 'arba' (četiri). Ovaj oblik se koristi jednako i za muški i za ženski rod. Značenje: Ova brojčana točnost imala je veliku društveno-religijsku važnost; bila je ključna za dokazivanje identiteta, podrijetla i prava na posjed u obnovljenom Izraelu.

4. i pet Izvornik: וַחֲמִשָּֽׁה [vachamisha] Gramatika: Veznik 'waw' (i) prefiksiran je na glavni broj 'hamiša' (pet). Broj stoji u muškom rodu jer se gramatički usklađuje s imenicom 'sinovi' (beney) koja je muškog roda. Značenje: Zaključuje egzaktnu evidenciju članova roda koja se bilježi u Nehemiji 7:13, dok paralelni popis u Knjizi Ezrinoj 2:8 navodi 945 povratnika istog roda. Imena:

- Zatu [זַתּוּא / zatu'] (osoba) Znači: nepoznato Tvorba: Ovo ime nema poznatu ni pouzdanu hebrejsku etimologiju. Bibličari pretpostavljaju da može biti babilonskog ili aramejskog podrijetla uslijed života u egzilu, no njegovo doslovno značenje se ne može utvrditi.

Ovaj stih (Nehemija 7:13) dio je iznimno detaljnog popisa Židova koji su se iz babilonskog sužanjstva vratili u Judu i Jeruzalem pod vodstvom Zerubabela i Jošue. Navođenje 'sinova', odnosno potomaka određenog praoca (Zatua) uz sasvim egzaktne demografske brojke, svjedoči o snažnoj potrebi postegzilske zajednice za utvrđivanjem i očuvanjem vlastitog povijesnog i teološkog identiteta. Dokazivanje neprekinutog rodoslovlja i pripadnosti pred-egzilskom narodu bilo je legitiman i nužan uvjet za ponovnu izgradnju Hrama, obnovu bogoštovlja te ostvarivanje prava na zemlju.

Zanimljivost ovog retka očituje se u usporedbi s istim popisom u Knjizi Ezrinoj (Ezra 2:8), gdje se navodi da su Zatuovi sinovi brojali 945 ljudi, dok ih je ovdje 845. Bibličari ovu razliku (kao i ostale razlike u brojevima u tim poglavljima) objašnjavaju na dva načina: ili kao posljedicu nenamjernih pisarskih pogrešaka pri prepisivanju znakova za brojeve, ili kao pokazatelj da popisi datiraju iz različitih faza povratka, pri čemu su se brojke mijenjale uslijed smrti i novih rođenja tijekom formiranja zajednice. Unatoč varijacijama, srž poruke ostaje nepromijenjena – Bog vodi evidenciju svojih vjernih, a svaka obitelj nezamjenjiv je dio obnove Njegovog naroda.