U mjesecu Nisanu, dvadesete godine kralja Artakserksa, vino bijaše pred njim. Uzeh vino i dadoh ga kralju. A ne bijah tužan pred njim.
U mjesecu Nisanu, dvadesete godine kralja Artakserksa, vino bijaše pred njim. Uzeh vino i dadoh ga kralju. A ne bijah tužan pred njim.
Kralj mi reče: "Zašto ti je lice tužno, a nisi bolestan? To nije ništa drugo nego tuga u srcu." I silno se uplaših.
I rekoh kralju: "Kralj neka živi zauvijek! Zašto mi lice ne bi bilo tužno kada je grad u kojemu su grobovi mojih otaca opustošen, a njegova vrata proždrta vatrom?"
Kralj mi reče: "Što tražiš?" Tada se pomolih Bogu Nebesa.
I rekoh kralju: "Ako je kralju po volji i ako je tvoj sluga ugodan pred tobom, pošalji me u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga sagradim."
I rekoh kralju: "Kralj neka živi zauvijek! Zašto mi lice ne bi bilo tužno kada je grad u kojemu su grobovi mojih otaca opustošen, a njegova vrata proždrta vatrom?"
I rekoh caru: da je živ car dovijeka! kako ne bih bio lica nevesela, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca opustio i vrata mu ognjem spaljena?
וָאֹמַר לַמֶּלֶךְ הַמֶּלֶךְ לְעוֹלָם יִחְיֶה מַדּוּעַ לֹא יֵרְעוּ פָנַי אֲשֶׁר הָעִיר בֵּית קִבְרוֹת אֲבֹתַי חֲרֵבָה וּשְׁעָרֶיהָ אֻכְּלוּ בָאֵֽשׁ
va./'o.Mar la./Me.lekh ha./Me.lekh le./'o.Lam yich.Yeh ma.Du.a' lo'- ye.re.'U fa.Na/i 'a.Sher ha./'Ir beit- kiv.Rot 'a.vo.Ta/i cha.re.Vah u./she.'a.Rei./ha 'u.ke.Lu va./'Esh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i rekoh kralju kralj zauvijek neka živi zašto ne bi bilo tužno lice moje kad grad kuća grobova otaca mojih opustošena i vrata njezina proždrta u vatri"
1. i rekoh Izvornik: וָאֹמַר [va'omar] Gramatika: Qal imperfekt prvog lica jednine glagola 'amar (reći) s waw-konsekutivnim (vav obrtnim) koji prebacuje gramatičko vrijeme u narativnu prošlost. Značenje: Označava izravan i hrabar odgovor Nehemije kralju, uvodeći njegovu obranu i objašnjenje zašto tuguje unatoč opasnosti pokazivanja takvih emocija pred perzijskim vladarom.
2. kralj zauvijek neka živi Izvornik: הַמֶּלֶךְ לְעוֹלָם יִחְיֶה [hamelekh le'olam yichye] Gramatika: Standardna dvorska formula koja uključuje imenicu melek (kralj), prijedlog le (za/prema) uz olam (vječnost) i Qal imperfekt glagola chayah (živjeti). Značenje: Ova formula pokazuje Nehemijinu odanost i poznavanje dvorskog bontona. Njome ublažava potencijalnu uvredu zbog tužnog izgleda koji se na dvoru lako mogao protumačiti kao nezadovoljstvo ili znak zavjere.
3. bi bilo tužno (neka bude mračno) Izvornik: יֵרְעוּ [yer'u] Gramatika: Qal imperfekt trećeg lica množine (slaže se s imenicom panim 'lice' koja je u hebrejskom uvijek u obliku duala/množine) od korijena ra'a (biti loš, zao). Značenje: U ovom kontekstu glagol ne označava moralno zlo, već loše ili mračno raspoloženje koje se neminovno odražava na licu. Izraz naglašava dubinu Nehemijine unutarnje boli koja probija kroz njegovu vanjštinu.
4. kuća grobova otaca mojih Izvornik: בֵּית קִבְרוֹת אֲבֹתַי [beyt kivrot 'avotay] Gramatika: Složeni genitivni lanac (semikhut) koji lančano povezuje tri imenice: bayit (kuća/mjesto), kever (grob, ovdje u množini) i av (otac, u množini sa sufiksom za prvo lice jednine). Značenje: Nehemija namjerno ne spominje Jeruzalem po imenu kako bi izbjegao političke konotacije buntovnog grada. Umjesto toga, poziva se na 'grobove otaca', apelirajući na univerzalno bliskoistočno poštovanje prema mrtvima i precima.
5. opustošena Izvornik: חֲרֵבָה [chareva] Gramatika: Pridjev u ženskom rodu jednine (slaže se s imenicom 'ir' - grad, koja je ženskog roda), od korijena charav koji znači biti suh, razoren ili uništen. Značenje: Snažna riječ koja dočarava potpunu pustoš i ruševinu. Evocira slike uništenja, propadanja i napuštenosti nekada slavnog grada koji sada u sramoti leži u prašini.
6. proždrta u vatri Izvornik: אֻכְּלוּ בָאֵֽשׁ ['ukelu va'esh] Gramatika: Pual perfekt (pasivni intenzivni stupanj) trećeg lica množine korijena akal (jesti) praćen imenicom esh (vatra) spojenom s prijedlogom be (u/s). Značenje: Korištenje glagola 'jesti' za vatru vrlo je slikovito. Vatra je personificirana kao divlja zvijer koja je nesmiljeno proždrla gradska vrata, čineći sveto mjesto nezaštićenim, poniženim i ranjivim.
Ovaj stih (Nehemija 2:3) predstavlja ključni retorički trenutak u kojem Nehemija mora objasniti svoju tugu pred perzijskim carem Artakserksom. Pokazivanje sjete pred kraljem bilo je iznimno opasno jer se na dvoru moglo protumačiti kao nezadovoljstvo carevom vladavinom ili čak znak planiranja izdaje. Stoga Nehemija započinje svoj odgovor besprijekornom dvorskom formulom poštovanja ('kralj zauvijek neka živi'), brzo otklanjajući sumnje i osiguravajući carevu naklonost.
Njegovo objašnjenje tuge remek-djelo je diplomacije. Nehemija taktično izbjegava izgovoriti ime 'Jeruzalem', grada s poznatom poviješću pobuna protiv imperija, i umjesto toga ga opisuje ranjivom sintagmom 'kuća grobova otaca mojih'. Time vješto prevodi potencijalni politički problem obnove utvrđenog grada u duboko ljudsko i religijsko pitanje poštovanja prema vlastitim precima, na što je svaki antički vladar morao suosjećati. Slikoviti opis grada kao pustoši i ognjem proždrtih vrata naglašava hitnost njegove molbe, čineći je neosporivom iz perspektive općeljudskog pijeteta.