Početna ›

Nehemija 12,34 — Knjiga Nehemijina

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A za njima pođe Hošaja i polovica knezova Jude,

I Azarja, Ezra i Mešulam,

Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija.

I od sinova svećenika s trubama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemajina, sina Matanijina, sina Mikajina, sina Zakurova, sina Asafova,

i njegova braća: Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani, s glazbalima Davida, Božjeg čovjeka. A pisar Ezra išao je pred njima.

Biblija

Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija.

Daničić-Karadžić

Juda i Venijamin i Semaja i Jeremija,

Original

יְהוּדָה וּבִנְיָמִן וּֽשְׁמַֽעְיָה וְיִרְמְיָֽה

Izgovor

ye.hu.Dah u./vin.ya.Min u./she.ma'.Yah ve./yir.me.Yah

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Juda i Benjamin i Šemaja i Jeremija."

Analiza

1. Juda Izvornik: יְהוּדָה [yehuda] Gramatika: Vlastita imenica u apsolutnom stanju. Izvorno ime četvrtog Jakovljevog sina po kojem je nazvano cijelo pleme. Značenje: U ovom specifičnom kontekstu (Nehemija 12:34), Juda najvjerojatnije predstavlja osobu, jednog od vodećih knezova koji su sudjelovali u svečanoj procesiji posvećenja jeruzalemskog zida.

2. i Benjamin Izvornik: וּבִנְיָמִן [uvinyamin] Gramatika: Hebrejski veznik 'vav' (ו) koji je ovdje vokaliziran kao 'u' (šuruk) zbog pravila o izgovoru ispred labijalnih suglasnika, spojen s vlastitom imenicom. Značenje: Slično kao i kod Jude, Benjamin se ovdje navodi kao osobno ime kneza koji je sudjelovao u obnovi, predstavljajući kontinuitet identiteta s drevnim plemenima južnog kraljevstva.

3. i Šemaja Izvornik: וּֽשְׁמַֽעְיָה [ushma'ya] Gramatika: Veznik 'vav' (vokaliziran kao 'u' ispred poluglasa ševa) neodvojivo spojen s teofornom vlastitom imenicom. Značenje: Ovo teoforno ime odražava duboku vjeru u Boga koji čuje molitve, što je bila ključna utjeha i motivacija za povratnike iz babilonskog sužanjstva.

4. i Jeremija Izvornik: וְיִרְמְיָֽה [veyirmeya] Gramatika: Veznik 'vav' (vokaliziran standardno kao 've') spojen s teofornom vlastitom imenicom koja završava skraćenim oblikom Božjeg imena '-jah'. Značenje: Prisutnost vođa s ovakvim imenima na posvećenju zida simbolički svjedoči o pouzdanju naroda da ih Bog iznova podiže, utvrđuje i štiti u njihovoj domovini. Imena: - Juda [יְהוּדָה / Yehudah] (osoba) Znači: hvala, slavljenje Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagola 'yada' (יָדָה) što znači 'hvaliti', 'slaviti' ili 'zahvaljivati'. Tekst objašnjava: Lija, Jakovljeva žena, dala mu je to ime nakon njegova rođenja rekavši: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu' (Postanak 29,35).

- Benjamin [בִּנְיָמִן / Binyamin] (osoba) Znači: sin desnice (sin juga) Tvorba: Sastoji se od riječi 'ben' (sin) i 'yamin' (desna ruka, što označava snagu, čast ili južnu stranu u orijentaciji gdje se gleda prema istoku). Tekst objašnjava: U Postanku 35,18 opisano je kako mu je umiruća majka Rahela pri porodu dala ime Ben-oni ('Sin moje boli'), ali ga je otac Jakov odmah potom preimenovao u Benjamin. Promjena imena: Izvorno nazvan Ben-oni ('Sin moje boli'), a otac Jakov preimenovao ga je u Benjamin ('Sin desnice' tj. snage i sreće) kako bi izbjegao ime zloslutnog predznaka.

- Šemaja [שְׁמַעְיָה / Shema'yah] (osoba) Znači: Jahve čuje / Jahve je uslišao Tvorba: Teoforno ime tvoreno od glagola 'shama' (čuti, slušati) i teofornog elementa 'yah', što je skraćeni oblik imena Jahve.

- Jeremija [יִרְמְיָה / Yirmeyah] (osoba) Znači: Jahve uzvisuje / Jahve utemeljuje Tvorba: Teoforno ime sastavljeno od korijena 'rum' (uzvisiti) ili 'ramah' (baciti, postaviti temelj) te teofornog elementa 'yah' (Jahve).

Zaključak

Ovaj redak iz Knjige Nehemijine (12:34) donosi jednostavan popis imena unutar šireg opisa radosne procesije prigodom posvećenja obnovljenih jeruzalemskih zidina. Iako Juda i Benjamin predstavljaju drevna plemena, u ovom su popisu (uz Šemaju i Jeremiju) vjerojatno navedeni kao osobna imena vodećih knezova Judeje koji su svojim prisustvom reprezentirali i posvetili cijeli narod.

Zanimljivo je uočiti snažan teološki naboj samih imena prisutnih dionika. Teoforna imena sa sufiksom '-jah' duboko su ukorijenjena u svjedočanstvu o Bogu koji 'sluša' (Šemaja) molitve povratnika i koji ponovno 'podiže i utemeljuje' (Jeremija) svoj izabrani narod. Ova imena stoga nisu samo puke oznake povijesnih osoba, već živi podsjetnici na vjeru zajednice koja se, izbavljena iz sužanjstva, okuplja da zahvali (Juda) svojemu Bogu za obnovu Jeruzalema.